Maria Pasquinelli

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 173784 od 30. rujna 2021. u 00:44 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Blizu rimskih Dvojnih vrata u Puli Maria Pasquinelli ubila je engleskoga brigadira De Wintona, odmah ispred Savezničkog generalskog sjedišta.

Maria Pasquinelli (Firenca, 1913. - Bergamo, 2011.[1]), talijanska iredentistica koja je ubila britanskoga brigadnog generala u Puli kao protest protiv talijanskoga gubitka Istre poslije Drugoga svjetskog rata.[2]

Život

Maria Pasquinelli rođena je u Firenci 1913. godine gdje je završila studij za učiteljicu. Bila je fanatična članica fašističkoga pokreta i volontirala je 1940. kao medicinska sestra u Crvenom križu u Talijanskoj Libiji, a kao učiteljica u Splitu (Dalmatinskom Gubernatoratu) 1941./1942. godine.

Navodno je bila šokirana fojbama i masakrom Talijana u Istri i Dalmaciji kao i s time povezanim egzodusom koji se zbio na kraju Drugoga svjetskog rata.[3]

Pasquinelli je 10. veljače 1947. u Puli ustrijelila Roberta D. De Wintona, britanskoga generala. U to je vrijeme istarski grad Pula bio pod savezničkom vojnom upravom iščekujući mirovni ugovor koji je trebao uspostaviti novu granicu između Italije i tadašnje FNR Jugoslavije. Dan prije na pariškoj mirovnoj konferenciji odlučeno je da će Pula pripasti Titovoj državi.

„Krenula sam u pobunu, čvrsto odlučivši smrtno napasti onoga koji je imao nesreću predstavljati ih, protiv Velike četvorice koji su na Pariškoj konferenciji, protivno svakom smislu pravde, humanosti ili političke mudrosti, odlučili istrgnuti iz majčinih grudi najsvetije talijanske zemlje, osudivši ih na iskustvo novoga Gdańska ili, s najhladnijom savješću koja ih čini jednako krivima, jugoslavenskog obruča, sinonima smrti u fojbama, deportacije i egzila u našem nepokorivom talijanskom narodu.[4]


Pasquinelli se nije svidjela ideja da "najsvetije talijanske zemlje" budu predane strancima, pa je ubila generala kao "predstavnika pobjedničkih sila". Uhvaćena je i poslije osuđena na smrt na savezničkome vojnom sudu u Trstu,[5] a presuda je ipak zamijenjena doživotnim zatvorom.

Oslobođena je 17 godina kasnije. Za života nije dala intervju novinarima i povjesničarima[6], a ima i nekoliko zagovornika[7]

Bilješke

Bibliografija

  • Belci,Corrado. Quei giorni di Pola. Editrice Goriziana. Gorizia, 2007
  • Connor Bowman, Alfred. Zones of strain: a memoir of the early cold war. Hoover Press. Stanford, 1982 ISBN 0817977317
  • Petacco, Arrigo. A tragedy revealed: the story of the Italian population of Istria, Dalmatia, and Venezia Giulia, 1943-1956. University of Toronto Press. Toronto, 2005 ISBN 0802039219

Više informacija

Vanjske poveznice