Namib
- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Namib je velika pustinja u jugozapadnoj Africi. Ime Namib na nama jeziku znači „prostrano mjesto” i doista pustinja zauzima područje od oko 50.000 km2, pružajući se nekih 1.600 km duž Atlantskog oceana obalom Angole, Namibije (država Namibija je dobila ime po pustinji) i Južne Afrike. Od istoka na zapad njena širina varira između 50 i 160 km.
Opis[uredi]
Ovo područje se smatra najstarijom pustinjom na svijetu, koja je ovakve sušne i polusušne uvjete imala bar 80 milijuna godina. Njenu neplodnost izaziva oštar suhi zrak koga rashlađuje hladna benguelska struja koja teče duž obale. Pustinja ima manje od 10 mm kiše godišnje i gotovo je u potpunosti neplodna.
Iako je pustinja gotovo nenastanjena i nepristupačna, postoje povremena naselja u Sesriemu, blizu poznatog Sossusvleia i velike skupine pješčanih dina koje su, s visinom do 340 metara, najviše pješčane dine na svijetu.
Međusobno djelovanje vlažnog zraka s mora i suhog zraka iz pustinje izaziva ogromne magle, oko 180 dana godišnje.[1] Zbog toga je tzv. „Namibijsko pješćano more”, glavnina Namiba površine od 3 milijuna hektara, upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi 2013. godine kao „jedina obalna pustinja na svijetu u kojoj na prostrana polja dina djeluje magla”[2]. Naime preko polustvrdnutog sustava drevnih dina kreće se mlađi sustav nastao od materijala iz tisuća kilometara udaljene unutrašnjosti, donešen rijekama Carunjamba (sjeverna granica Namiba) i Olifants (južna granica Namiba), oceanskim strujama i vjetrom. Ovaj krajolik iznimne ljepote sastoji se od polja šljunka, obalnih ravnica, stjenovitih brda, hridi unutar ergova, obalnih laguna i kratkotrajnih rijeka.[2]
Zajedno s Obalom kostura koja čini sjevernu obalu Namiba, Namib je poznat i kao mjesto mnogih brodoloma, uglavnom zbog namibske magle. Neki od potopljenih brodova mogu se naći i po 50 metara duboko na obali, jer pustinja lagano klizi prema moru, lagano zauzimajući more.
Jedini izvor vode u pustinji je magla koja je zaslužna za veliki broj neobičnih vrsta biljaka i životinja koji se mogu pronaći samo u ovoj pustinji. Endemske vrste beskralježnjaka, reptila i sisavaca su se prilagodili brojnim i stalno izmjenjivim mikrohabitatima i ekološkim nišama.[2] U blizini mora su hladne oceanske vode prepune riba i tu obitava velika populacija južnog tuljana krznaša i morskih ptica, kojima se hrane tzv. „lavovi Obale kostura”.[3] Prema unutrašnjosti se nalazi Nacionalni park Namib-Naukluft, najveći lovni park u Africi, u kojemu obitava određeni broj afričkih slonova, planinskih zebri i drugih velikih životinja.
Namib je važna lokacije za iskopavanja tungstena, soli i dijamanata.
-
Sossusvlei je slano i glinovito područje nastalo slivanjem povremenih rijeka okruženo velikim dinama. -
Gusta jutarnja magla s oceana kod Sossusvleija -
Endemska i monotipska Welwitschia mirabilis se smatra za „živi fosil” Namiba -
Oriks antilopa je najveći papkar Namiba
.jpg)
Flora i fauna[uredi]
Animalia[uredi]
Aves[uredi]
Coleoptera[uredi]
Hymenoptera[uredi]
Mammalia[uredi]
- Acinonyx jubatus
- Antidorcas marsupialis
- Arctocephalus pusillus
- Canis mesomelas
- Crocuta crocuta
- Desmodillus auricularis
- Eremitalpa granti
- Gerbillurus tytonis
- Hyaena brunnea
- Micaelamys namaquensis
- Oryx gazella
Hemiptera[uredi]
Reptilia[uredi]
Fungi[uredi]
Plantae[uredi]
Izvori[uredi]
- ↑ Andrew Goudie, Chapter 17: Namib Sand Sea: Large Dunes in an Ancient Desert, u djelu Piotra Migońa, Geomorphological Landscapes of the World, NY: Springer, New York, str. 163.–169. ISBN 978-90-481-3054-2 nevaljani ISBN
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Namib Sand Sea na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 15. rujna 2013.
- ↑ Sharon E. Nicholson, Dryland Climatology, Cambridge University Press, Cambridge, 2011., str. 385.–388. ISBN 978-0-521-51649-5 nevaljani ISBN
- National Geographic, siječanj 1992. , str. 54. - 85.
Vanjske poveznice[uredi]
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Namib |