Jean-Pierre Melville
| Jean-Pierre Melville | |
| Rodno ime | Jean-Pierre Grumbach |
|---|---|
| Rođenje | 20. listopada 1917. (Pariz, Francuska) |
| Smrt | 2. kolovoza 1973. (Pariz, Francuska) |
| Zanimanje | filmski redatelj, producent, scenarist i glumac |
| Godine rada | 1945. – 1972. |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Jean-Pierre Melville, rođen kao Jean-Pierre Grumbach, (20. listopada 1917. - 2. kolovoza 1973.) bio je francuski filmaš. Tijekom Drugog svjetskog rata, služeći u francuskom pokretu otpora prisvojio je pseudonim Melville kao priznanje svom omiljenom američkom autoru Hermanu Melvilleu.[1] Umjetničko ime zadržao je i nakon završetka rata.
Biografija
Jean-Pierre Grumbach rođen je u Parizu, Francuska u etničkoj Židovskoj obitelji.
Nakon pada Francuske 1940. godine tijekom Drugog svjetskog rada, Grumbach je ušao u francuski pokret otpora kako bi se usprotivio Njemačkoj okupaciji zemlje. Služeći tamo prisvojio je pseudonim Melville po svom omiljenom američkom autoru Hermanu Melvilleu. Melville se borio u operaciji Dragoon.
Nakon povratka iz rata prijavio se za posao asistenta redatelja, ali su ga odbili. Bez potpore odlučio je režirati filmove vlastitim novčanim sredstvima, a nastavio je koristiti svoje umjetničko ime Melville. Postao je nezavisni filmaš s vlastitim filmskim studijom.
Najveću popularnost stekao je zbog svojih tragičnih, minimalističkih kriminalističkih drama kao što su Šešir iz 1962., Samuraj iz 1967. i Crveni krug iz 1969. u kojima su glavne uloge tumačile zvijezde Alain Delon (popularno prozvan Melvillovskim glumcem), Jean-Paul Belmondo i Lino Ventura. Najveći utjecaj na njegov rad imali su američki gangsterski filmovi iz 30-tih i 40-tih godina prošlog stoljeća, a u svojim filmovima je često koristio oružja, kapute i šešire kako bi oblikovao karakterističan izgled svojih likova.
Melvillova nezavisnost i stil filmskog stvaralaštva (bio je jedan od prvih francuskih redatelja koji je koristio stvarne lokacije za snimanja) bili su glavni utjecaj na filmski pokret u Francuskoj poznat kao francuski novi val. Redatelj Jean-Luc Godard uzeo je upravo Melvillea za malu ulogu u svom proslavljenom filmu Do posljednjeg daha koji se danas smatra početkom francuskog novog vala. Kada je Godard imao problema s montažom filma, Melville mu je savjetovao da naprosto reže scene direktno na njihov najbolji dio. Godarda je upravo taj savjet inspirirao na upotrebu inovativnih brzih kadrova što je kasnije postalo i dijelom njegove slave.[2]
Iako prijatelj s poznatim ljevičarima kao što je bio Yves Montand, Melville je sebe smatrao "ekstremnim individualcem" i "desničarskim anarhistom" kad je politika bila u pitanju.[2]
1963. godine pozvan je u žiri 13. Berlinskog filmskog festivala.[3]
Melville je umro u Parizu 1973. godine od srčanog udara u dobi od 55 godina.
Filmografija
Kao redatelj
| Godina | Originalni naslov | Engleski naslov | Bilješke |
|---|---|---|---|
| 1945. | Vingt-quatre heures de la vie d'un clown | Twenty-four hours in the life of a clown | Kratki film |
| 1949. | Le Silence de la mer | The Silence of the Sea | |
| 1950. | Les Enfants terribles | The Terrible Children | |
| 1953. | Quand tu liras cette lettre | When You Read This Letter | |
| 1955. | Bob le flambeur | Bob the Gambler | |
| 1959. | Deux hommes dans Manhattan | Two Men in Manhattan | |
| 1961. | Léon Morin, prêtre | Leon Morin, Priest | |
| 1962. | Le Doulos | Doulos: The Finger Man | |
| 1963. | L’Aîné des Ferchaux | Magnet of Doom | |
| 1966. | Le Deuxième Souffle | Second Breath | |
| 1967. | Le Samouraï | The Samourai | |
| 1969. | L' Armée des ombres | Army of Shadows | |
| 1970. | Le Cercle rouge | The Red Circle | |
| 1972. | Un flic | Dirty Money |
Kao glumac
| Godina | Film | Uloga | Redatelj |
|---|---|---|---|
| 1947. | Les drames du Bois de Boulogne | Jacques Loew | |
| 1950. | Orpheus | Upravitelj hotela | Jean Cocteau |
| 1956. | Bob le flambeur | Narator | Jean-Pierre Melville |
| 1957. | Un amour de poche | Komisionar | Pierre Kast |
| 1959. | Deux hommes dans Manhattan | Moreau | Jean-Pierre Melville |
| 1959. | Le signe du lion | Éric Rohmer | |
| 1960. | À bout de souffle (Engleski: Breathless) | Parvulesco | Jean-Luc Godard |
| 1960. | Zazie dans le métro | Louis Malle | |
| 1963. | Landru | Georges Mandel | Claude Chabrol |
| 1967. | L'homme à la Buick | Gilles Grangier |
Kodno ime Melville
2008. godine produciran je 76-minutni dokumentarni film pod nazivom Kodno ime Melville (u originalu Sous le nom de Melville) koji otkriva važnost Melvillovih iskustava u francuskom pokretu otpora tijekom Drugog svjetskog rata koja su se odrazila na njegov pristup snimanja filmova.[4][5]
Izvori
- ↑ Breitbart, 180.
- ↑ 2,0 2,1 "Army of Shadows". The Buffalo Film Seminars. 2. listopada 2007.. http://csac.buffalo.edu/army.pdf Pristupljeno 5. siječnja 2011.
- ↑ "Berlinale: Juries". berlinale.de. http://www.berlinale.de/en/archiv/jahresarchive/1963/04_jury_1963/04_Jury_1963.html Pristupljeno 13. veljače 2010.
- ↑ "Cambridge Film Festival 2009". Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2009.. http://www.cambridgefilmfestival.org.uk/films/2009/codename-melville/ Pristupljeno 4. kolovoza 2011.
- ↑ "Cambridge Film Festival Reviews 2009". Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2011.. http://www.cambridgefilmfestival.org.uk/films/2009/codename-melville/reviews/ Pristupljeno 4. kolovoza 2011.