Ca' Pesaro

Ca' Pesaro je barokna palača, mramorne fasade na Kanalu Grande u sestieru Santa Croce u Veneciji, Italija.

Danas je palača Pesaro dom dva venecijanska muzeja; Moderne umjetnosti i Orjentalne umjetnosti.

Povijest palače Ca' Pesaro

Palaču je projektirao i počeo graditi 1659. Baldassare Longhena ^[1]po naružbi Leonarda Pesara prokuratora Bazilike San Marco Longhena je umro 1682. (iste godine kad i naručitelj Pesaro), tako da je nedovršenu palaču nastavio graditi njegov učenik i suradnik Gian Antonio Gaspari, strogo poštujući plan svog mentora i dovršio je skoro 30 godina kasnije - 1710. ^[2]^[1] Iz porodice Pesaro bio je i mletački dužd (1658. - 1659.) - Giovanni Pesaro. ^[2]

Pogled na Ca' Pesaro iz kanala Rio di Noale

Nakon porodice Pesaro, vlasnici palače bili su porodica Gradenigo^[1], a nakon njih benediktinci koji su u palači uredili svoj konvent. ^[1]Početkom 19. stoljeća palača je postala posjed porodice Bevilacqua, posljednja vlasnica Felicita Bevilaqua La Masa poklonila je 1899. testamentom palaču gradu Veneciju uz uvjet da se koristi za umjetnost.^[1]

Izgled palače

To je palača od pet etaža, koje se vide tek sa boka. Glavna fasada od bijelog mramora prema Kanalu Grande, izgleda kao da ima tri etaže, - visoko rustikalno prizemlje ima mezanin i veliki portik prema kanalu. Prvi i drugi kat palače sa sedam velikih prozorskih otvora sa lunetama flankiranih dupliim pilastrima gotovo su identični.

Od nekad bogato opremljene unutrašnjosti palače, nije ostalo gotovo ništa, tek mali tragovi fresaka i kiparske dekoracije.

Ca' Pesaro danas

Muzej Moderne umjetnosti

Od 18. svibnja 1902., grad Venecija je smjestio u palaču Pesaro - Gallerie internazionale d'arte moderna (današnji muzej), koja do tada nije imala stalnog sjedišta. Ona se prostire u prizemlju i prvom katu palače.

Unutrašnjost muzeja moderne umjetnosti u Ca' Pesaro

Venecijanski muzej Moderne umjetnosti ima djela sljedećih umjetnika; Gustava Klimta, Pierre Bonnarda, Marca Chagalla, Vasilija Kandinskog, Paula Kleea, Georgesa Rouaulta, Henrija Matissa, Henryja Moora, Giorgia Morandija, De Chirico, Umberta Boccionija i mnogih drugih.

Muzej Orijentalne umjetnosti

Na trećem katu palače smješten je od 1928. muzej Orijentalne umjetnosti (Museo d'Arte Orientale). ^[3] On ima oko 30.000 predmeta, većinom iz Japana, te nešto iz Kine i Indonezije (oklope, mačeve, porculan, slike i crteže Koryusai, Harunobu, Hokusai, i drugih). Većina izložaka je iz zbirke koju je za svog boravka po Aziji prikupio Enrico II, vojvoda od Bardija (Bourbon-Parma).^[3]