Jonvalova turbina, sagrađena 1885. Bila je u pogonu oko 100 godina u Ženevi, na crpnoj stanici za poznatu fontanu Jet d'Eau. Ukupno je bilo 17 takvih vodnih turbina.
Nijemac Henschel (1837.) i francuz Feu Jonval (1841.) neovisno jedan od drugoga patentiraju turbinu, kasnije nazvanu Henschel-Jonvalova turbina ili samo Jonvalova turbina. Kod te turbine voda struji usporedno s vratilom, a u tu turbinu je prvi put ugrađen difuzor, tj. izlazna cijev koja omogućava iskorištavanje cijelog raspoloživog pada, iako je rotor turbine bitno podignut iznad donje razine vode. [1]
Ova vrsta turbine ima nešto slabiji stupanj iskorištenja od Francisove turbine. Normalno je radno kolo vodoravno, pa su je u početku i zvali “vodoravno vodeničko kolo”. Ipak je zabilježeno da je radno kolo znalo biti ugrađeno i okomito. U SAD su dalje razvijali Jonvalovu turbinu, jer joj je glavna prednost bila jednostavno održavanje i vrlo rijetki kvarovi. [2]
Izvori
- ↑ "Jonval Water Turbine" English heritage thesaurus, [1] (Arhivirano 23. lipnja 2007.)
- ↑ [2] "Clean, Green, Machine: Philadelphia's Fairmount Water Works, 1800 - 1860", Tuomi Forrest, 2009.