Josip Demarin

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 165966 od 27. rujan 2021. u 04:51 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Josip Demarin (Medulin, 16. siječnja 1895. - Rijeka, 15. listopada 1981.), hrvatski pedagog i pedagoški pisac.

Životopis[uredi]

Rodio se je u Medulinu 1895. godine. Osnovno školovanje je imao u Medulinu. Nakon toga odlazi u Arbanase, gdje se je školovao na preparandiji za učitelja. Nakon što je 1913. završio srednju školu, vratio se u Medulin gdje se zaposlio kao učitelj.

Učiteljsko obrazovanje stekao je u Arbanasima i Kastvu. Kao učitelj i profesor službovao je po Hrvatskoj. Bio je pedagoški djelatnik, znanstvenik, pisac, povjesničar, kroničar i vrstan metodičar. za života mu je objavljen izbor radova u knjizi "Pedagog i njegov svijet".

Kad je Kraljevina Italija okupirala i pripojila Istru, krenula je obračunati se sa svim nacionalno svjesnim Hrvatima na Istri. Zbog tih stvari je bio 1920. prisiljen iseliti s Istre i otići u emigraciju u Hrvatsku, zajedno s brojnim drugim istarskim Hrvatima.[1] Smjestio se u Zagrebu. U njemu je 10 godina poslije završio Visoku pedagošku školu.

Nakon što je završio, otišao je u Sloveniju, u Maribor. Zadržao se cijelo jedno desetljeće predavajući u tamošnjoj školi za učitelje. U tom je razdoblju postao članom Hrvatskog pedagoško-književnog zbora.

Dolaskom socijalističke vlasti, otišao je raditi u Split, gdje je predavao budućim učiteljima, a nakon toga se vratio u Zagreb.

Još otkako je završio učiteljsku školu, pisao je za razne pedagoške listove. Pisao je na hrvatskom i talijanskom jeziku.[2] Radio je kao urednik, a surađivao je u pedagoškom leksikonu zagrebačke izdavačke kuće Minerva [3] i inim leksikografsko-enciklopedijskim izdanjima koja su bila za razinu cijele Jugoslavije. Napisao je nekoliko knjiga iz područja pedagogije.

Bio je članom Matice hrvatske.

Brat je profesora Mate Demarina, hrvatskog pedagoškog pisca.[1]

Djela[uredi]

(izbor)

  • autor
  • Život i rad Marije Jambrišakove , 1937.
  • Prilog metodici književnosti u srednjoj školi : uživljavanje u dramu i analiza "Hasanaginice" , 1942.
  • Povijest i razvitak viših pedagoških škola u Hrvatskoj, 1954.
  • Metodika elementarne nastave : upoznavanje prirode i društva, prirodopisa, zemljopisa i povijesti , 1957.
  • Nastava povijesti u osnovnoj školi : (specijalna didaktika), 1961.
  • Pouk zgodovine v osnovni šoli : specialna didaktika (zaj. s Marijom Jamar-Legat), Ljubljana, 1964.
  • urednik
  • Pedagogijski leksikon, priručnik za teoriju i praksu uzgoja, (ur.: Stevan Pataki, Marijan Tkalčić, Ante Defrančeski, Josip Demarin), Minerva, Zagreb, 1939.
  • Viktor Car Emin: Moje uspomene na "Družbu SV. Ćirila i Metoda za Istru" (ur.: Josip Demarin i Tone Peruško), 1953.

Izvori[uredi]

  • Zadarski list Pavao Jerolimov: Na današnji dan, 16. siječnja 2009., pristupljeno 18. travnja 2011.
  1. 1,0 1,1 Parentium Armando Černjul: Obljetnice Dr. Ivan Cukon:Neustrašivi borac za prava istarskih Hrvata, 8. listopada 2008., pristupljeno 13. travnja 2011.
  2. HAZU
  3. Pedagogijski leksikon, priručnik za teoriju i praksu uzgoja, ur.: Stevan Pataki, Marijan Tkalčić, Ante Defrančeski, Josip Demarin, Minerva, Zagreb, 1939.