Eadred Etheling
| Dodaj infookvir "plemić". (Primjeri uporabe predloška) |
Eadred Ætheling (oko 993. - umro je do 1013.[1] (staroengleski: Eadred Æþeling) je bio četvrti od šesti sinova kralja Ethelreda II. Nespremnog iz njegovog braka sa suprugom Aelfgifu od Yorka.[2] O njegovom se životu zna vrlo malo. Ime mu se pojavljuje na listu br.14 v djela Liber Vitae kraljevske benediktinske opatije u New Minsteru.
Braća i sestre su mu bili: Æthelstan Ætheling[3], Egbert Ætheling, Edmund II. Željeznoboki, Eadwig Ætheling, Edgar Aetheling Stariji, Edita, Ælfgifu, Wulfhilda i jedna opatica Wherwellske opatije kojoj se ime ne zna.[4] Polubraća su mu bili Edvard III. Ispovjednik, Alfred Ætheling, a polusestra mu je bila Goda.
Vidi
Vanjske poveznice
- "Eadred 21 (Male)." Prosopography of Anglo-Saxon England.(poveznica nije više aktivna)
Referencije
- ↑ (eng.) Simon Keynes, Æthelstan Ætheling, Oxford Online DNB, 2004.
- ↑ (eng.) M. K. Lawson, Edmund II, Oxford Online DNB, 2004.
- ↑ Staroengleski izraz Aetheling, u ondašnjem izgovoru Æþeling, označavao je osobu kraljevske krvi.
- ↑ (engleski) Frank Barlow, Edward the Confessor, Yale University Press, 1997., str. 28n