Eblanski jezik (ISO 639-3: xeb; eblaitski; eblan, eblaite), drevni istočnosemitski jezik koji se u 3 mileniju prije Krista govorio na području grada Ebla u današnjoj zapadnoj Siriji[1].
Ostao je zabilježen na 1.800 glinenih pločica, a proučavao ih je Giovanni Pettinato.