Sabejski jezik
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Sabejski jezik (ISO 639-3: xsa; epigrafski južnoarapski, himjaritski), drevni jezik Sabejaca koji se govorio u prvom mileniju prije Krista pa do 600 iza Krista na području današnjeg Jemena. Pripadao je južnoarapskoj skupini afrazijske[1] jezične porodice.
Najstariji poznati natpis na njegovom pismu potječe iz 500 godine prije Krista[2]. Slično arapskom i hebrejskom i sabejsko pismo poznavalo je samo znakove (grafeme) za suglasnike.