 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
- PREUSMJERI Predložak:Wikipoveznice
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
 |
Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao rad obožavatelja. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka, uklanjanjem osobnih pohvala i subjektivnih tumačenja, nebitnih popisa ili zbirki poveznica koje su od male ili nepostojeće važnosti. (pomoć) |
Mladen Juran, (Zagreb, 8. svibnja 1942.) je hrvatski redatelj, scenarist i glumac - autor prvih i rijetkih filmova samostalne Hrvatske u službenoj konkurenciji svjetskih festivala "A" kategorije, nominaciji za nagradu Méliès d'Or , kandidaturi za Oscara , s debitiranjem u francuskoj kinematografiji, zabilježeno u "Histoire du cinéma français 1966. – 1970.", izdanje Pygmalion, 1992., povodom 100. obljetnice francuske kinematografije, po završenom studiju na jednoj od svjetskih ustanova Studiju dramskih umjetnosti Charles Dullin pri Théâtre National Populaire (T.N.P.), u Parizu.
Juran je redatelj više od dvije stotine filmova različitih vrsta i žanrova, ponajviše tematskih vezanih za korjene i iseljeništvo, bunt - individua u vrtlogu njemu nesklonih i nadrealnih društvenih događanja. Osobito se ističu - za cjelovečernji igrani film Transatlantic (1998.) : hrvatska kandidatura za nagradu Oscar, 71st Academy Awards 1998, selekcija za službenu konkurenciju i nominacija za najveću nagradu Latinske Amerike Golden Ombu na "A" festivalu Mar del Plata International Film Festival (1999) - za cjelovečernji igrani film Potonulo groblje (2002.) The Sunken Cemetery (2002): nominacija Méliès d'Or award for the Best European Fantastic film, Brussels International Fantastic Film Festival 2003.
Životopis
Gimnaziju je Juran završio u Splitu, 1960. Nakon diplomiranja na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, 1964., odlazi u Pariz gdje diplomira na Studiju dramskih umjetnosti Charles Dullin pri Théâtre National Populaire, 1968., te stažira kod Lee Strasberga, Actor'S Studio iz New Yorka. Za vrijeme studija nastupa kao glumac i asistira redateljima - Med Hondou, (film Soleil 0, 1969.) - Michael Cacoyannisu, (kazalište T.N.P. – Les Troyennes J.P. Sartre, 1965.) - Abel Ganceu, (tv film Valmy - O.R.T.F., 1967.).
Nakon povratka u Hrvatsku, Juran radi za Zagreb film , Jadran film i Hrvatska radiotelevizija, filmove i tv serijale - Zadnja pošta Zagreb (dokumentarni serijal u dvadesetak nastavaka o alternativnom zagrebačkom životu - komponirana glazba Boška Petrovića), Zagrebulje, Pozdrav iz Zagreba, Zagrebački panopticum, Prizori iz prošlog stoljeća, Strah u dolini potoka Bliznec, Dan šarenih oblaka rođenih iz mora – James Joyce u Puli, Hrvati i Amerika, Stari album El Pija itd., uz scenarističku suradnju knjževnika (Zvonimira Milčeca i Željka Ivanjeka) : o pulsiranju gradskog života hrvatske metropole i pomalo zaboravljenih autentičnih gradskih senzibiliteta. Snimao je igrane i dokumentarne eseje prepoznatljivim rukopisom, realno mogućim obzirom na tadašnju kontrolu tabu tema, u stilu "commedia dell'arte all'improviso", adaptirajući pisane ili životne storije Zagreba i Hrvatske - prožimanjem snimljenih kadrova fikcije i faktološke autentične-arhivske filmske građe, uz suradnju sa poznatim glumačkim imenima - primjerice Ena Begović, Relja Bašić.
Filmovi
Juran realizira, 1988., svoj prvi cjelovečernji igrani film Trideset konja po scenariju Ive Brešana, a prema istoimenoj noveli V. Kaleba, britku komediju s nizom popularnih glumaca (Boris Dvornik, Josip Genda, Sven Lasta, Milena Dravić, Milan Štrljić), koja denuncira pljačku poslijeratne nacionalizacije, a posljedice su bile tipične za totalitarni sustav - zatajivanje filma.
Tijekom domovinskog rata, 1993., nastaje I dok je srca bit će i Kroacije - A.G. Matoš, po vlastitom scenariju, suradnja (Nedjeljko Fabrio) - retrospekcija Matoševe (Tomislav Martić) životne avanture, morala, politike, kulture, ljubavi i britkih misli [1]. Slijedi 1994. film Kositreno srce (1994.), scenarist Nenad Marjanović Zulim, originalna pisana glazba Arsen Dedić - jedne psihološke ratne drame dvojice protagonista rock generacije: Vidre (Slavko Juraga), invalida domovinskog rata i Žaca (Filip Šovagović), uspješnog poslovnog čovjeka u punini ikonografije ratnog Profitera.
Juranov kratki igrani film Transatlantic (1981.) – "...nadrealističan prikaz tragične sudbine hrvatskog iseljenika... (...)... osjećaj za značenja: izvrsna atmosfera, inteligentno i moderno shvaćanje sintagme... - (Branko Belan). Film, nagrađen Zlatnom medaljom na Martovskom festivalu u Beogradu 1982., uvršten od kritike među najbolje jugoslavenske kratke igrane filmove ikad snimljene.
Juran je pokušavao, i prije kratkog igranog filma, napraviti cjelovečernji igrani film s istom tabu temom emigracije, no tu će ideju ostvariti tek nakon pada komunizma.
U samostalnoj Hrvatskoj Juran konačno realizira cjelovečernji Transatlantic (1998.) - po vlastitom scenariju i u suradnji (Mate Matišić i Božidar Violić) - "...filmski ep o imigraciji, korjenima, Hrvatskoj, Novome svijetu (Americi), organiziranome kriminalu, emigraciji, ljubavi, samoći, sudbi - u žanru društveno-psihološke drame s elementima melodrame, te kriminalističkog i pustolovnog filma, michaelciminovski filmski oratorij - ((R. G. Tilly, 2003. g. Hrvatska riječ, Novi Sad, Dani hrvatskog fima)). [2] Cjelovečernji Transatlantic (1998.) - sa imenima međunarodnog dosega: australska diva hrvatskog podrijetla Melita Jurišić, (Mad Max: Fury Road), Filip Šovagović , Boris Dvornik, Alen Liverić, Relja Bašić, Ivo Gregurević, Matija Prskalo - special guest star, off glas u proslovu filma Martin Sheen - uz liričnu glazbenu pratnju songa i teme filma Nenad Bach, (Can We Go Higher?), te skladatelj simfonijske glazbe i ravnatelj Alan Bjelinski, uz obradu glazbe Brune Bjelinskog. Film je dobitnik 4 Zlatne arene na festivalu u Puli 1998. i Kodak award , rekordno gledan na Hrvatskoj televiziji i u video distribuciji, selekcioniran, kao prvi film samostalne Hrvatske, u službenoj konkurenciji svjetskog festivala "A" kategorije Mar del Plata International Film Festival (1999) jedinog festivala te kategorije u Latinskoj Americi - nominacija za najveću filmku nagradu Južne Amerike, Golden Ombu - po prikazivanju u službenom programu još jednog festivala "A" kategorije Moscow International Film Festival (1999) i u kinima Holllywooda gdje je bio predstavljen kao hrvatski kandididat za Oscara, 71st Academy Awards 1998, - za najbolji strani film za 1998. s pričom ranog hrvatskog useljeništva u SAD.
Cjelovečernji igrani film Potonulo groblje (2002.), The Sunken Cemetery, po istoimenom romanu književnika (Goran Tribuson), horror poezije strave, psihološkog suspensea, nadograđen elementima trilera i povremenim komičnim ili grotesknim situacijama - nadrealistički je prikaz, ovaj put ratne katastrofe u Hrvatskoj devedesetih,sa osjećajem za ritam, rafiniranim okom za detalj, stvarajući istinske karaktere... (Andre Deutsch, Variety, 2004). [3] Uz interpretaciju (Sven Medvešek i Barbara Nola) i "tajanstveno odjekujuće harmonije", (Irena Paulus), simfonijske glazbe, skladatelj i ravnatelj Igor Kuljerić, te uz scenarističku i glumačku suradnju oskarevca Jiri Menzel, film je bio nominiran za Méliès d'Or award for the Best European Fantastic film, Brussels International Fantastic Film Festival 2003.
Vjeran temama korijena i emigracije, Mladen Juran, još je 1982., realizirao cjelovečernji dokumentarac o pionirskoj povijesti hrvatske kinematografije Živuće fotografije, u koscenarističkoj suradnji povjesničara (Ivo Škrabalo), s tada nikad viđenim prvim filmskim snimkama Hrvatske, izdvojen od uvaženih teoretičara filma kao izuzetan kulturni iskorak koji je stvorio svijest o povijesti hrvatske kinematografije, zaslužan za uspostavu nove perspektive o povijesti filma u Hrvatskoj i utjecaju obrazovanja budućih hrvatskih filmskih autora i filmske znanosti. Zlatna medalja, Martovski festival Beograd, 1984. Projekt bez presedana, jer će četvrt stoljeća kasnije, 2006. i 2008., dobiti nastavke trilogije Živuće fotografije 2 i 3, zajedno s također cjelovečernjim dokumentarcima - nagrađivanim filmovima Škola narodnog zdravlja – naša nepoznata filmska industrija, (1984.), te Dr. Andrija Štampar, vizionar (2012,).
Godine 2016./17., u 100. obljetnici prvog hrvatskog zagrebačkog igranog filma Brcko u Zagrebu, Juran realizira, u koautorskoj suradnji sa sinom multimedijskim umjetnikom Igor Juran, cjelovečernji igrani kolaž film, s dokumentarnim elementima i pjevanjem, o kolektivno programiranom "teroru zaborava" iskona hrvatske kinematografije - Sindrom Halla, začetak hrvatskog profesionalnog filma - rođenog da umre, trajanje 146 minuta - simbioza digest Juranovih autorskih igranih srednjometražnih nedovršenih filmova realiziranih u tradiciji prvih hrvatskih igranih nijemih filmova, (realiziranih u vjeri u kasniju doradu u cjelovečernju formu demokratizacijom društva), uz remake prvog igranog filma snimljenog u Hrvatskoj Napad na Narodnu banku u Rijeci, 1909. s protagonistima , dvojicom ruskih pljačkaša banke (Alen Liverić, Jasmin Mekić - i raznorodnih filmova, arheoloških ostataka izgubljenih kapitalnih filmova iskona, koji nisu kaskali za tadašnjim svjetskim trendovima, nego su predstavljali autentičan nacionalan i civilizacijski stil, probuđen sporadično tek pola stoljeća kasnije Golikovim filmom. U Sindromu Halli Relja Bašić, autorski alter ego, allias ikona hrvatskog filma "gospon Fulir" (iz kultnog filma ponovno rođenog autentičnog gradskog predznaka Tko pjeva zlo ne misli, Krešo Golik) , sada "El Pi" - Lujo Pipić, vođen je faustovskom idejom da vrati mladost, polazeći od činjenice da za gledatelja svaki film (Vražji izum) predstavlja – sada. El Pi sanja long play filmove u tradiciji prvih hrvatskih igranih filmova, nestalih i prepuštenih teroru zaborava, strukturno nalik onim nestalim koje je snimio prvi hrvatski profesionalni snimatelj Josip Halla, čije je ime također nestalo u indoktriniranoj tišini dvadesetog stoljeća.
Kazalištu se Mladen Juran vraća, 1996./1997., HNK Rijeka, HKK Zadar - dramom Pjesnikova kob,T. Maštrovića, (Slavko Juraga, Olivera Baljak, Alen Liverić) - u potrazi za identitetom pjesnika Petar Preradović, austrijskog časnika koji je zaboravio maternji jezik i bavio se spiritualizmom.
Nagrade
- Zlatna medalja, Beograd 1982.
Transatlantic , kratki igrani
- Zlatna medalja, Beograd 1983.
Živuće fotografije – slike iz prošlosti filma u Hrvatskoj, dugometražni dokumentarni
- Diploma, Beograd 1985.
- Plaketa Sveučilišta u Zagrebu
Škola narodnog zdravlja – naša nepoznata filmska industrija, dugometražni dokumentarni
- I. nagrada publike, Dani JRT-a u Skoplju 1985.
srednjometražni glazbeni igrani film «Stari album L.P.-ija“
- 4 Zlatne arene Pula film festival, 1998.
- Nagrada Kodak, 1998.
- Hrvatski kandidat za nominaciju za nagradu Oscar, Academy Award", 1998.
- Službeni program Moscow international film festival, (“A” festival), 1999.
- Nominacija za Golden Ombu", Službena konkurencija 15 Festival Internacional de Cine , Mar del Plata (prvi film u samostalnoj Hrvatskoj u službenoj konkurenciji svjetskog «A» festivala), 1999.,Službena konkurencija festivala u Montevideu, 2000.
Transatlantic, dugometražni igrani
- Nominacija za nagradu Melies d'Or za najbolji europski film fantastike,(6 kandidata), 2003. Službena konkurencija International Festival of Fantasy film, Bruxelles (finalni festival festivala fantastike) , 2003.
- Službena konkurencija Cinenygma International Film Festival, Luxembourg, 2003.
Potonulo groblje, dugometražni igrani
- Zlatna plaketa s kadenom Mare Nostrum Croaticum,
„za izuzetan doprinos hrvatskoj kulturi“, 2012.
- Nominacija za The Golden Gazelle, 2013.g., Abu Dhabi International Environmental Film Festival za cjelovečernji dokumentarni film “Dr. Andrija Štampar, vizionar"
Filmografija
Dugometražni igrani filmovi
- Trideset konja (1987.)
- I dok je srca, bit će i Kroacije - A.G. Matoš (1993.)
- Kositreno srce (1994.)
- Transatlantic (1998.)
- Potonulo groblje (2002.)
- Sindrom Halla (2016./17.)
Kratkometražni igrani filmovi
- Brijačnica (1974.)
- Do kraja i natrag (1975.)
- Transatlantic (1981.)
- Napad na Narodnu banku u Rijeci, 1909. (2009.)
Dokumentarni filmovi
- Uzlet (1976.)
- Strah u dolini potoka Bliznec (1978.)
- Ne gledaj gore (1979.)
- Trilogija Živuće fotografije 1,2,3 (1982., 2006. i 2008.)
- Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar – naša nepoznata filmska industrija (1984.)
- Između života i smrti (1989.)
- Prvi su krenuli dokumentaristi (1990.)
- Tribute to America (2007.)
- Dr Andrija Štampar, vizionar (2012.)
TV-filmovi i serijali
- Kratki igrani film Brijačnica (1974.)
- Dokumentarni serijal Zadnja pošta Zagreb (1976.- 1979.)
- Igrani film priča iz Maksimirske šume (1978.)
- Dokumentarni glazbeni serijal Zagrebulje (1979. – 1980.)
- Dokumentarni serijal Mala kinoteka (1980.)
- Dokumentarni film Dan šarenih oblaka rođenih iz mora – James Joyce u Puli (1983.)
- Dokumentarni serijal Prizori iz prošlog stoljeća (1984.)
- Glazbeni igrani film Stari album L.P-ija (1985.)
- Igrano dokumentarni serijal Pozdrav iz Zagreba (1987. – 1988.)
- Umjetnička večer Ranko Marinković (1987.)
- Igrani film Trideset konja 1987.)
- Igrano dokumentarni serijal Zagrebački panopticum (1989.)
- Dokumentarni serijal Hrvatski sabori – iskon i zakon (1990.)
- Dokumentarni serijal Istra po Matiji (1990.)
- Dokumentarni serijal Lov na torpiljarku ( 1991.)
- Dokumentarni serijal Iseljena Hrvatska (1991. – 1992.)
- Dokumentarni film Istra, ruža hrvatska (1992.)
- Dokumentarni film Hrvati i Amerika (1992.)
- Dokumentarni film Moja priča o Hrvatskoj (1992.)
- Dramski serijal Hrvatska lirika egzila (1993.)
- Igrani film I dok je srca, bit će i Kroacije - A.G. Matoš (1993.)
- Igrani film Kositreno srce (1994.)
- Dramski kolaž Pismo francuskim prijateljima (1994.)
- Srednjemetražni igrani film Zora dalmatinska (1994. – 1995.)
- Dramski mini serijal u 3 nastavka Transatlantic (1999.)
- Dramski mini serijal u 2 nastavka Potonulo groblje (2003.)
Kazalište
- Pjesnikova kob, predstava pretpremijerno izvedena u rujnu 1996. u Zadru na zadarskom kazališnom ljetu, a premjerno na sceni Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci u studenom 1996. te je u istom kazalištu u sezoni 1996./1997. održano dvadesetak repriza
Glumačke uloge
- Les Troyennes kao Grk (Redatelj Michael Cacoyannis, kazalište T.N.P., Paris,1966.)
- Serijal Quand la Liberte venait du ciel, nastavak Les fiances de Romanville kao Časnik-ljubavnik (Redatelj Albert Riera, O.R.T.F.,1966.)
- Soleil O kao Švedski sindikalist (Redatelj Med Hondo, 1969.)
- Gott mit uns (Dio e con noi) kao Captain Carlaile (Redatelj Giuliano Montaldo, 1969.)
- Transatlantic kao US Granični službenik na Ellis Islandu (Redatelj Mladen Juran, 1998.)
Izvori
1. http://film-mag.net/wp/?p=13549=]</ 2. http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A13298/U%E2%80%88Subotici-bez-cenzure/ 3. https://www.amazon.com/Variety-International-Film-Guide-2004/dp/1879505754 4. Živuće fotografije - INTERVIEW Mladen Juran