Kurziv (njem. Kursiv od lat. cursus) u tipografiji tip je udesno nakošenih slova koja izgledaju gotovo kao da su pisana rukom,[1][2] koji služi za isticanje pojedinih riječi, navodâ ili u druge stilske svrhe.[3]
Povijest
Kurziv je kao pismo nastao početkom šesnaestog stoljeća u Italiji, slovorezač Francesko Griffo da Bologna izradio je kurzivni font Antikvu za Alda Manuzija koji je 1501. godine tim fontom tiskao Vergilija.[3]
Uporaba
Naslovi se u knjigama obično pišu ili većim fontom, ili svim velikim slovima (ili oboje), no kad neka knjiga ima dijelove, naslove poglavlja i podnaslove, često se koristi i kurziv.[4] Osim pisanja naslova, kurzivom se ponekad pišu navodi (citati), a ponekad i predgovori knjiga.[5] Ako je u tekstu iz bilo kojeg razloga potrebno navesti riječi iz stranih jezika, one se najčešće pišu u zagradi i u kurzivu.[6]
Izvori
- ↑ Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, str. 771
- ↑ http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=eldvWBM%3D
- ↑ 3,0 3,1 Opća i nacionalna enciklopedija, sv. 11, str. 313
- ↑ Hrvatski pravopis, Matica Hrvatska, Zagreb, 2007., str. 87, 128b
- ↑ vidi Milivoj Solar, Teorija književnosti, str. 5-7
- ↑ Hrvatski pravopis, Matica Hrvatska, Zagreb, 2007., str. 86, 127b