| Zastava M59/66 | |
|---|---|
 | |
| Vrsta | poluautomatska puška |
| Država podrijetla | .svg){kind=small} Jugoslavija
|
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | Sergej Gavrilovič Simonov |
| Proizvođač | Zastava Oružje |
| Razdoblje proizvodnje | 1959. – 1967. |
| Proizvedeno komada | 52.169[1] |
| Svojstva | |
| Dužina | 1120 mm |
| Masa | 4,1 kg |
| Streljivo | 7,62×39 mm |
| Dužina cijevi | 550 mm |
| Kapacitet spremnika | 10 metaka |
Zastava M59/66 je poluautomatska puška jugoslavenske proizvodnje a nastala je kao domaća inačica sovjetskog modela SKS. Od originala se razlikuje po dodatku za ispaljivanje tromblonskih mina, tromblonskom i noćnom nišanu te regulatoru barutnih plinova.
Poznata je i pod nazivom Papovka što proizlazi iz punog naziva Poluautomatska puška M.59.[2]
Povijest i način rada
Tijekom 1950-ih u Jugoslaviji je nastala ideja o razvoju poluautomatske puške nakon uvida u rad zarobljenih njemačkih pušaka Gewehr 41/43 i uočenih prednosti.[3] U konačnici je doneseno rješenje o kupnji sovjetske licence za proizvodnju SKS-a. Tako je krajem 1959. odnosno početkom 1960. predstavljena nova puška Zastava M59 koja je zamijenila postojeći model M48 za potrebe JNA.[3] Ondje je korištena sve do sredine 1970-ih kada je postepeno zamijenjena s M70, domaćim ekvivalentom AK-47 (ali je ostala u vojnoj rezervi).
Serijska proizvodnja puške započela je 1961. kada je proizvedeno svega stotinjak pušaka.[1] Proizvodnja je zaustavljena sljedeće dvije godine dok je u razdoblju od 1964. do 1967. proizvedeno 52.069 pušaka.[1] Mana puške je ta što joj cijev nije kromirana[1] zbog čega je nakon gađanja potrebno obvezno čišćenje iste kako se ne bi nakupila hrđa.
Papovka radi po načelu pozajmnice barutnih plinova a bravi se padom bloka zatvarača u usjek ispred ležišta naboja.[4] Za razliku od ostalih pušaka koje rade na načelu posudbe plinova, kod M59 klip u plinskom cilindru nije učvršćen za nosač zatvarača niti je potisnut oprugom.[4] On slobodno putuje kroz plinski cilindar pa se pri naglom pomicanju puške čuje zvonjenje kad klip udara u prednji dio plinskog cilindra ili u potisni klip ispred nosača zatvarača.[4]
Posljednja inačica puške bio je M59/66A1 s ugrađenim noćnim nišanom. Njegova proizvodnja trajala je svega 18 mjeseci jer ga je zamijenio M70.[2] Ugradnjom optičkog ciljnika nastala je snajperska inačica.[4]
Osim spomenutih tromblona, jugoslavenska inačica se od sovjetske razlikuje i po mjestu graviranja serijskih brojeva, bajuneti koja je kod papovke u finišu pljeskarena te priboru za čišćenje koji je proizveden od mjedi (SSSR je koristio čelik).[1] Također, razlika je vidljiva i u odabiru vrste drveta u proizvodnji drvenih dijelova poput kundaka i prednjeg rukohvata.[4]
Korisnici
Bivši korisnici
Jugoslavija: standardno oružje JNA koje je kasnije zamijenjeno s automatskom puškom Zastava M70. Raspadom Jugoslavije i početkom ratova na tom prostoru, Papovku su koristile sve zaraćene strane.
Angola: uzimajući u obzir političke procese koje je provodio Josip Broz Tito, SFRJ je mnogim zemljama trećeg svijeta isporučila veliku količinu vojne pomoći.[2] Među njima bio je i angolski pokret Movimento Popular de Libertação de Angola (MPLA) koji je koristio M59.[2]
