.png)
.jpg)
Josip Filip Vukasović (Sveti Petar (Bruvno), 1755. - Beč, 1809.), hrvatski ratnik i graditelj koji je poznat kao graditelj Lujzinske ceste te poznati vojskovođa koji je stekao u Vojsci Habsburške Monarhije čin podmaršala.
Životopis
Rođen je u Svetom Petru kod Bruvna u Lici 1755. godine. Kao dio viteške i časničke obitelji završava visoku vojnu školi te ga car Josip II. promiče 1788. godine u bojnika i dodjeljuje mu tom prigodom Viteški Red Marije Terezije i ruske carice Ane. Dobio je i nasljedni barunat i grofovstvo zbog hrabrosti i držanja u Habsburško-turskom ratu 1788-1791. u pohodu na Crnu Goru gdje je predvodio 200 Ličana u borbi protiv Turaka.[1] 1799. godine postaje generalom-bojnikom te iste godine nagrađen je Veleredom sv. Ane zbog doprinosa protiv Napoleona u sjevernoj Italiji.
Njegova je postrojba bila pukovnija, odnosno 48. pješačka regimenta. Prethodno je sudjelovao u Bavarskom nasljednom ratu 1778-1779. Od 1802. je godine u njegovoj postrojbi službovao poznati hrvatski vojni inženjer Josip Kajetan Knežić.[2] Za života je bio odlikovan Diplomom grada Torina 6. lipnja 1799. te mu je car Franjo II. dodijelio posjed Ribnik kao darovnicu.
Poznat je također kao i graditelj Lujzinske ceste, ceste od Senja do Sv. Jurja i od Senja do Novog Vinodolskog, a realizirao je i mnoge druge graditeljske projekte poput uređenja gradske luke u Senju i regulacije bujice - potoka od Senja do Novog Vinodolskog.
Umro je od posljedica ranjavanja na bojnom polju protiv Francuza 1809. u bitci kod Wagrama te je pokopan u Beču. Smrću njegovog sina Filipa 1844. izumrla je po muškoj liniji slavna ličko-senjska plemićka i uskočka obitelj Vukasović.
Vidi još
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Ljubović, Enver, Grbovi plemstva Gacke i Like, adamić, Rijeka, 2001., ISBN 953-6531-75-5, str. 192-195
- ↑ Hrvatski planinarski savez Matija Filjak (Petrinja): Knežića grob u Velebitu, str. 130-131