Andrija Hebrang (Bačevac pokraj Virovitice, 22. listopada 1899. – Beograd, 1949. ili 1950., hrvatski revolucionar, političar i državnik.
Andrija Hebrang rođen je 1899. godine u Bačevcu u obitelji Andrije Hebranga i Cecilije rođene Strasser. Školuje se za trgovačkog pomoćnika u Szent Lorenczu kraj Pečuha, radio je kao trgovački pomoćnik u Suhopolju, kasnije kao trgovački putnik te činovnik u Zagrebu. Dobro je govorio njemački i mađarski, služio se ruskim i engleskim jezikom. Služi vojni rok u austrougarskoj vojsci 1917. u Osijeku, u Zagrebu prolazi obuku za vezista, te je upućen na talijansku frontu sredinom jeseni, gdje dočekuje kraj rata. U novoj državi (Kraljevina SHS) 1918. opet je pozvan u vojsku, služi je u Osijeku. Postaje član KPJ 1919. u Osijeku, ističe se te je član Mjesnog komiteta KPJ za Zagreb. Prvi put je uhićen za uličnih demonstracija u ožujku 1924. nakon čega je odležao nekoliko dana u zatvoru. Uhićen je ponovo 13. travnja 1928. prilikom ilegalnog prelaska granice, te je zatvoren na 3 mjeseca zbog "skitnje i komunizma". Mjesec dana nakon ubojstva Stjepana Radića u Beogradu Hebrang je opet uhićen - 7. rujna 1928. zbog političke djelatnosti, te je osuđen 13. studenoga 1928. na 12 godina robije, no u Srijemskoj Mitrovici i Lepoglavi ostaje do 15. veljače 1941.