Ektotermija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 147679 od 22. rujna 2021. u 01:06 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Kornjače Pseudemys (ovdje se griju) su ektotermne životinje

Ektotermi odnosno ektotermnim organizmima (grčki εκτός (ektós) = "vani", "izvana" i θερμός (thermós) = "toplina") nazivaju se u zoologiji životinje čiju tjelesnu temperaturu uvjetuje okolina. Posljedica je da ti organizmi ovise o vanjskim izvorima topline[1] i imaju relativno spor metabolizam.[2] Na primjer, mnogi gmazovi reguliraju svoju tjelesnu toplinu sunčanjem. Preciznije, mnogi ektotermni organizmi su poikilotermni.[2]

  • Kod dubokomorskih riba tjelesna temperatura ovisi isključivo o temperaturi okoline. Na velikim dubinama voda ima uvijek jednaku nisku temperaturu (nepunih 4 °C), pa i ribe koje tamo žive imaju uvijek jednaku temperaturu. Dakle, one su ektotermne, no istovremeno ih se svrstava i u homoiotermne.
  • Neke životinje su u određenoj mjeri povremeno ektotermne, a povremeno endotermne. Tako neke zapravo ektotermne životinje u određenim prilikama mogu podići svoju tjelesnu temperaturu korištenjem metabolizma: neki kukci za hladnih jutara da bi mogli poletjeti ili pitoni radi grijanja svojih jaja. Za podizanje tjelesne temperature koriste se podrhtavanjem mišića. S druge strane, neke u stvari endotermne životinje zbog uštede energije povremeno odustaju od metaboličke termoregulacije. Tako neki kolibrići koji žive na velikim nadmorskim visinama noću snizuju tjelesnu temperaturu, a isto to rade i šišmiši u vrijeme zimskog sna.

Izvori

  1. Jay M. Savage ; with photographs by Michael Fogden and Patricia Fogden. (2002). The amphibians and reptiles of Costa Rica : a herpetofauna between two continents, between two seas. Chicago, Ill.: University of Chicago Press. str. 409. ISBN 0226735389 
  2. 2,0 2,1 Milton Hildebrand; G. E. Goslow, Jr. Pprincipal ill. Viola Hildebrand. (2001). Analysis of vertebrate structure. New York: Wiley. str. 429. ISBN 0471295051