Uracil

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 147350 od 22. rujan 2021. u 00:11 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Struktura uracila

Uracil je jedna od četiri nukleobaze RNK-a koja zamjenjuje timin koji se nalazi u DNK-u. Kao i timin, uracil može formirati bazni par s adeninom pomoću dvije vodikove veze, ali mu nedostaje metilna grupa koja postoji u timinu. Uracil će, za razliku od timina, lakše degenerirati u citozin. Vrlo se rijetko nalazi u DNK-u.

Kao lijek protiv raka rabi se 5-fluorouracil koji inhibira replikaciju enzima RNK-a, čime se eliminira sinteza RNK-a i zaustavlja rast stanica raka. [1] Uracil se rabi kao pomoć sintezi mnogih enzima potrebnih za stanične funkcije kroz vezivanje s ribozom i fosfatima. Služi kao regulator i koenzim za reakcije u ljudskom tijelu i biljkama. [2]

Uracil je također uključen u biosintezu polisaharida i transport šećera koji sadrže aldehide.

Izvori[uredi]

  1. Garrett, Reginald H.; Grisham, Charles M. Principals of Biochemistry with a Human Focus. United States: Brooks/Cole Thomson Learning, 1997.
  2. Brown, E.G. Ring Nitrogen and Key Biomolecules: The Biochemistry of N-Heterocycles. Boston: Lluwer Academic Publishers, 1998.