Salonitanska biskupija (lat. Dioecesis metropolitana Salonitana), antička biskupija i metropolija sa sjedištem u Saloni (današnji Solin).
Povijest
Bila je osnovana vjerojatno tijekom 3. stoljeća, a prvi povijesni izvori o biskupima toga grada potječu s početka 4. stoljeća kada je za Dioklecijanova progona 304. godine podnio mučeništvo biskup Dujam (Domnius).[1]
Snažan razvoj te kršćanske zajednice i porast njenog ugleda u pokrajini Dalmaciji i čitavom Zapadnom Iliriku potvrđuju u to doba podignute velike bazilike od kojih je jedna bila biskupska u gradu i četiri grobišne izvan gradskih zidina.[1] Također, početkom 5. stoljeća u Saloni je djelovao biskup Hezihije († 426.), poznat u cijelom tadašnjem kršćanskom svijetu. Od negova vremena solinski su biskupi imali metropolitanski položaj, a u 6. stoljeću dobivali su i nadbiskupsku čast.[1]
Do pada Salone 614. ondje je stolovalo dvadesetak biskupa, a kršćani koji su se sklonili u Dioklecijanovu palaču, obnovili su za cara Heraklija staru salonitansku biskupiju i metropoliju, ali sada sa sjedištem u Splitu.[2]
Popis salonitanskih biskupa
- sv. Venantius Martyr (250. – 257.)
- sv. Domnius (Dujam) Antiohijski (284. – 304.)
- Prim (305. – 325.)
- Maksim I. (326. – 346.)
- Leontije (365. – 381.)
- Galan (381. – 391.)
- Simferij (391. – 405.)
- Hezihij (405. – 426.)
- Pashazij (426. – 443.)
- Cezarije (443. – 460.)
- Justin (460. – 473.)
- Glicerije (474. – 480.)
- Honorije I. (481. – 505.)
- Januarije (505. – 510.)
- Stjepan (510. – 527.)
- Honorije II. (528. – 547.)
- Fortinijan (547. – 554.)
- Petar (554. – 562.)
- Probin (562. – 566.)
- Natal (582. – 592.)
- Maksim II. (596. – 610.)
- Teodor (610. – 614.)
Vidi još
Bilješke
Literatura
- Hrvatska opća enciklopedija, sv. X, LZMK, Zagreb, 2008. ISBN 978-953-6036-40-0