Sáliba jezik
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Sáliba jezik (sáliva; ISO 639-3: slc), indijanski jezik istoimene porodice saliva ili saliba, kojim govori oko 1.560 ljudi iz plemena Sáliva, poglavito uz rijeke Meta i Casanare u Kolumbiji (1.310; 1993 popis) i 250 u Venezueli (1991 W. Adelaar), u departmanu Cedoño.
Dvojezičnost je na španjolskom[1].
Glasovi
32:
- p, bezvučni bilabijalni ploziv koji se javlja u najmanje 375 jezika[2]
- t, bezvučni alveolarni ploziv, postoji u najmanje 181 jeziku
- k, bezvučni velarni ploziv
- kW, bezvučni labijalizirani velarni ploziv
- ?, bezvučni glotalni ploziv
- b, zvučni bilabijalni ploziv
- d, zvučni alveolarni ploziv
- g, zvučni velarni ploziv
- gW, zvučni labijalizirani velarni ploziv
- tS, bezvučna palatoalveolarna sibilantna afrikata
- dZ, zvučna palatoalveolarna sibilantna afrikata
- P, bezvučni bilabijalni frikativ
- x, bezvučni velarni frikativ
- h, bezvučni glotalni frikativ
- B, zvučni bilabijalni frikativ
- s, bezvučni alveolarni sibilantni frikativ
- m, zvučni bilabijalni nazal
- n, zvučni alveolarni nazal
- n_, zvučni palatoalveolarni nazal
- r[,
- r,
- l,
- i,
- "e,
- a,
- "o,
- u,
- i~,
- "e~,
- a~,
- "o~,
- u~[3].
Izvori
Literatura
- Martínez de San Agustín, Fray Jesús 1911. Vocabulario sáliba. En: Idiomas y etnografía de la región oriental de Colombia: 20-21 y 168-186. Barcelona: José Benet.
- Benaissa, T. 1979. Fonologia del Saliba. Sistemas Fonologicos de Idiomas Colombianos 4: 89-98.