Kraljevina Himjar

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta

Kraljevina Himjar ili samo Himjar (arapski: مملكة حِمْيَر), za antike su Grci i Rimljani zvali Homersko kraljevstvo, prostiralo se na jugozapadu Jemena. Korijeni ovog kraljevstva sežu do 110. pr. Kr.. Sjedište ovog kraljevstva bio je grad Zafar, pred kraj je to postala Sana. Kraljevina Himjar uspjela je osvojiti susjedna kraljevstva; Saba oko 25. pr. Kr., Kataban oko 200. i Hadramaut oko 300. Himjar je bio u vječnim borbama i mirenjima sa susjednom Sabom s različitim ishodima, - sve je to prekinuto oko 280. godine, kad je Himjar napokon konačno zauzeo Sabejsko kraljevstvo<ref>M. A. Bafaqīh: L'unification du Yémen antique. La lutte entre Saba’, Himyar et le Hadramawt de Ier au IIIème siècle de l'ère chrétienne. Paris, 1990 (Bibliothèque de Raydan)] (fr.)</ref>.

Povijest

Kraljevina Himjar bila je dominantna država Južne Arabije sve do 525. Gospodarstvo ove kraljevine temeljilo se na robovlasničkoj poljoprivredi i trgovini egzotičnim robama (tamjan, smirna, slonova kost , zlato i robovi). Himjar koji se prostirao na rogu Južne Arabije, kontrolirao je pomorski put Crvenim Morem, a ono je povezivalo Afriku i Sredozemlje.

Novčić Kraljevine Himjar (imitacija Augustova novčića iz 1. st.)

Himjar od 115. pr. Krista do 300. nakon Krista

U ovom periodu, Kraljevina Himjar uspjela je zauzeti susjedno Sabejsko kraljevstvo, tad je i preseljen glavni grad iz Mariba u Zafar (Rajdan). Ruševine Zafara i danas su vidljive u podnožju planine Mudavar, blizu grada Jarima. Pred kraj ovog razdoblja započelo je doba stagnacije i pada moći kraljevstva. Trgovina tamjanom nije više bila tako unosna, jer su Nabatejci kontrolirali sjever i Hidžaz, a Rimljani plovidbu Crvenim morem, nakon što su pokorili Egipat, Siriju i arabijske zemlje sjeverno od Hidžaza. Ono što je bilo još gore Himjar su zahvatile unutrašnje plemenske svađe i ratovi. Zbog svega gore navedenog brojne Katanske porodice (stanovnici Himjara) razmilili se i raselili po cijeloj Arabiji.

Karta "Homerskog kraljevstva"

Himjar od 300. godine do širenja Islama po Jemenu

Ovo vrijeme obilježili su veliki nemiri i brojni unutrašnji sukobi i ratovi. Sve to iskoristilo je Kraljevstvo Aksum iz prekomorske Etiopije, koja je napala na najbliže prekomorske zemlje Tihamu i Najran po prvi put 340.. Aksum je vješto koristio stalne unutrašnje plemenske sukobe između Hamdan i Himjara, tako da je zauzeo jug Arabije i držao ga pod okupacijom Tihamu i Najran sve do 378., kad su jemenska plemena uspjela istjerati Aksumite. Nakon teških oštećenja brane Marib (za velikih povodnja oko (450. ili 451.) Himjar je toliko oslabio da ga je to dovelo do konačnog sloma.

Za nekoliko kraljeva Himjara se zna da su tijekom 5. stoljeća, prihvatili judaizam. Arapski poluotok bio je mjesto gdje su se prelamali interesi između kršćanskog Bizanta i zaratustričke Perzije. Neutralnost, i zadržavanje dobrih trgovinskih odnosa s oba dva carstva, bilo je bitno za prosperitet arabijskih trgovačkih puteva. Zbog tog neki današnji znastvenici misle da je izbor judaizma bio pokušaj zadržavanja neutralnosti.<ref>"The Jewish Kingdom of Himyar (Yemen): Its Rise and Fall," by Jacob Adler, Midstream, May/June 2000 Volume XXXXVI No. 4</ref> Bizantski carevi su uvijek priželjkivali da ovladaju nad Arapskim poluotokom i tako prošire svoj utjecaj, ali i da pomoću toga kontroliraju trgovinu egzotičnom robom i pomorski put do Indije. Bizant se nadao da će to uspjeti napraviti i bez vojničkog osvajanja, - jednostavnim obraćenjem tada poganskih Arapa na kršćanstvo, nešto slično napravili su u Etiopiji. Ali osim početnih uspjeha po sjevernim dijelovima Arabije, po ostaloj Arabiji imali su vrlo bijedne rezultate.

Postoji naravno i jedna povijesna legenda o širenju judaizma po Himjaru. Ona ide ovako, negdje oko 500., kralj Himjara, Abu-Kariba Asad , poduzeo je vojni pohod na sjevernu Arabiju, željevši tako suzbiti bizantski utjecaj. Njegova vojska dospjela je do Jatriba, i zauzela ga bez otpora, potom su krenuli dalje na sjever ostavljajući kraljeva sina kao upravitelja. Međutim tek što su malo odmakli do njih je dospijela vijest da su stanovnici Jatriba ubili Abu-Karibovog sina, zbog tog je očajni Abu-Karib okrenuo vojsku na grad želivši osvetiti svog sina. Posjekao je sve palme oko grada (od tog su mještani Jatriba živjeli) i postavio dugotrajnu opsadu grada. Židovi Jatriba borili su se uz bok sa svojim poganskim sumještanima da obrane svoj grad. Tijekom duge opsade Abu-Karib je teško obolio. Dva židovska svećenika; Kaab i Assad dočuli su za nesreću svojih neprijatelja, otišli su u logor kralja Abu-Kariba i uz svoje medicinsko znanje uspjeli ga izlječiti, usput su ga zamolili da prekine opsadu i ponudili mu mir. Apel ove dvojice mudraca urodio je plodom, - priča nadalje govori da je Abu-Karib doista prekinuo opsadu, ali i to da je nakon toga prihvatio judaizam zajedno sa cijelom svojom vojskom. Na njegovo inzistiranje, ta dva mudraca krenula su s njime u Himjar, da prošire judaizam. Kralj je zahtijevao od svojih podanika da prigrle judaizam, što su mnogi i učinili. Ali to nije teklo bez otpora, mnogi ipak to nisu napravili, tako da je ipak polovica ostala paganska.

Vladavina Abu-Kariba nakon njegova obraćenja na judaizam nije dugo potrajala. Ne zna se pouzdano kako je skončao, neki pretpostavljaju da su ga ubili vlastiti vojnici izmoreni njegovim stalnim ratničkim pohodima. U svakom slučaju po njegovoj smrti na tron se popeo paganski - Du-Šanatir.

Jezik kraljevstva

Po Himjaru se govorio izumrli himjaritski jezik (Semitski jezik) kojim se govorilo po jugo zapadnoj Arabiji do 10. stoljeća.

Sabejski i Himjarski kraljevi

Ime	vrijeme (okvirno)
Mabad	115.-100. pr. Kr.
Sumhuali Darih III.	20.-5. pr. Kr.
Damarali Vatar Juhanim	5 . pr. Kr. - 20.
Jadail Vatar II.	20.-25.
Damarali Bajin II.	25.-45.
Karibil Vatar Juhanim I.	45.-60.
Damarali Darih	70.-80.
Juhakam	80.-85.
Karibil Bajin III.	85.-90.
Našakarib Juhamin I.	90.-100
Rabšams Nimran	100.-110.
Ilšarah Jadab I.	110.-125.
Vatar Juhamin	125-135
Sadšams Asra	135.-145.
Jasir Juhasdik	140-145
Damali Juhabir I.	145.-160.
Taran I.	160.-170.
?
Taran II. Jaub Juhanim	220.-225.
Liaz Juhanuf Juhasdik	225.-230.
Šamar Juhamid	230.-245.
Karibil Ajfa	245-265
Jasir Juhanim I.	275-285.
Šamar Juhariš	238.-300..
Jasir Juhanim II.	300.-310.
Damarali Juhabir II.	310.-315.
Taran Juhanim	315-340
Malkikarib Juhamin I.	340-345
Karibil Vatar Juhanim III.	345-360
(Hasan) Malkikarib Ju(ha)min II.	375-410
Daramar Ajman II.	375-410
Abukarib Asad	410-435
Hasan Juhamin	436-440
Šarabil Jafur	440-458
Šarabil Jakuf	458-485.
Madikarib I. Janum	485-490
Abd-kulalum	490-495
Martadilum Januf	495-505.
Madikarib II. Jafur	505-517
Jusuf Asar Jatar (Du Nuvas)	517-525
Simjafa Ašva	525-536
Abraha	536.-570.

Pogledajte i ovo

• Sabejci
• Kraljica od Sabe
• Sabejsko kraljevstvo
• Kaljevstvo Kataban
• Kraljevstvo Hadramaut
• Jemen
• Etiopija

Bibliografija

• Alessandro de Maigret: Arabia Felix, (Rebecca Thompson), London: Stacey International, 2002. ISBN 1-900988-07-0{{#ifeq: {{#invoke:Check isxn/1|check_isbn|1-900988-07-0}} |none| | {{#switch:

 {{#if: 
 | {{{demospace}}}    
 | {{#ifeq:|
   | main
   | other
   }} 
 }}

| main = | other | #default = }}}} (engl.)

• Andrej Korotajev: Ancient Yemen. Oxford: Oxford University Press, 1995. ISBN 0-19-922237-1{{#ifeq: {{#invoke:Check isxn/1|check_isbn|0-19-922237-1}} |none| | {{#switch:

 {{#if: 
 | {{{demospace}}}    
 | {{#ifeq:|
   | main
   | other
   }} 
 }}

| main = | other | #default = }}}}. (engl.)

• Andrej Korotajev: Pre-Islamic Yemen. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag, 1996. ISBN 3-447-03679-6{{#ifeq: {{#invoke:Check isxn/1|check_isbn|3-447-03679-6}} |none| | {{#switch:

 {{#if: 
 | {{{demospace}}}    
 | {{#ifeq:|
   | main
   | other
   }} 
 }}

| main = | other | #default = }}}}. (engl.)

• M. A. Bafaqīh: L'unification du Yémen antique. La lutte entre Saba’, Himyar et le Hadramawt de Ier au IIIème siècle de l'ère chrétienne. Paris, 1990 (Bibliothèque de Raydan, 1) (fr.)
• P. Yule: Himyar Late Antique Yemen/Die Spätantike im Jemen, Aichwald, 2007, ISBN 978-3-929290-35-6{{#ifeq: {{#invoke:Check isxn/1|check_isbn|978-3-929290-35-6}} |none| | {{#switch:

 {{#if: 
 | {{{demospace}}}    
 | {{#ifeq:|
   | main
   | other
   }} 
 }}

| main = | other | #default = }}}} (njem.)

• Zafar Yule:The Capital of the Ancient Himyarite Empire Rediscovered, Jemen-Report 36, 2005, 22-29 (engl.)

Vanjske poveznice

• Yemen Expedition of the University of Heidelberg since 1998 (engl.)
• Propylaeum, UB Heidelberg (njem.)
• Propylaeum, UB Heidelberg, O gradu Zafaru (njem.)