Istočnoturkijski jezici

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 131773 od 16. rujan 2021. u 03:42 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Istočnoturkijski jezici ili karlučki jezici, jedan od glavnih ogranaka turkijskih jezika raširenih na područjima Kine, Turkmenistana, Uzbekistana i Afganistana, te još nekih zemalja.

Obuhvaća (7) jezika, a predstavnici su: ainuski, [aib] 6.570 (2000); čagatajski, [chg]†; ili turkijski, [ili] 120 u Kini (1980 R. Hahn); ujgurski, [uig] 8.788.690 (Kina, Afganistan, Kazahstan, Mongolija, azijska Turska; sjevernouzbečki, [uzn] 18.817.600 (Uzbekistan, Kina, Tadžikistan, Turkmenistan); južnouzbečki, [uzs] 1.451.980.; i žutoujgurski [ybe] 2.600 (1999 J. Zhong)[1]

Izvori

Vanjske poveznice