Želučani inhibicijski peptid

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 129113 od 15. rujan 2021. u 14:54 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Želučani inhibicijski peptid (engl. gastric inhibitory polypeptide - GIP) ili glukoza-ovisni inzulotropni peptid je hormon probavnog sustava koji se ubraja u skupinu inkretina.

Sinteze i prijenos

GIP je biološki aktivana peptid koji se sastoji od 42 aminokiseline, a nastaje iz proprotein koji sadrži 153 aminokiselina. GIP se stvara u K-stanicama sluznice dvanaesnik i jejunuma, poput svih ostalih endokrinih hormona prenosi se krvotokom, a receptori za njega se nalazi na beta-stanicama lagerhausovih otočića gušterače.

Uloga

Za želučani inhibicijski peptid se dugo smatralo da neutralizira želučanu kiselinu kako bi se zaštitilo tanko crijevo, tako da smanjuje motilitet probavnog sustava i lučenje želučane kisline. Kasnije se otkrilo da GIP i ima takve učinke, ali samo u količinama višim od normalnih fizioloških, te da se taj učinak ostvaruje preko sličnog hormona koji se naziva sekretin. Sada se smatra da je funkcija GIP-a pojačavanje izlučivanja inzulina, za koju je glavni podražaj hiperosmolarnost glukoze u dvanaesniku.[1] Od ovoga otkrića istraživači radije koriste naziv glukoza-ovisni inzulotropni peptid, iako zadržavaju kraticu GIP.

Reference

  1. Thorens B (1995). "Glucagon-like peptide-1 and control of insulin secretion". Diabète & métabolisme 21 (5): 311–8. PMID 8586147