Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Philipp Melanchthon

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 12661 od 24. srpanj 2021. u 02:14 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Philipp Melanchthon

Philipp Melanchton (pravim imenom Philipp Schwartzerdt, Bretten, 16. veljače 1497. - Wittenberg, 19. travnja 1560.), njemački reformator, teolog i filozof.

Od 1518. godine Melanchton je bio profesor u Wittenbergu, gdje je pristao uz Luthera i postao njegovim najbližim suradnikom. Bio je učen humanist i pisac školskih knjiga (grčka i latinska gramatika, logika i dr.) te je dobio naziv Praeceptor Germaniae. Izradio je temelje za reorganizaciju protestantske crkve i škole. Osnivač je Augsbuške konfesije, koju je iznio i branio na saboru u Augsburgu 1530. godine. Posebno je cijenio Aristotelovu etiku i dijalektiku te se, poput Luthera, držao Aristotelova i Ptolomejeva učenja o kozmosu, pa je Kopernikovo učenje odbacio kao "bezbožno" jer proturiječi Bibliji.

Kao idejni vođa "filipista", umjerene struje u protestantizmu, teološki se sukobio s Matijom Vlačićem, osobito u pitanjima čovječe slobode i spasenja. Rimskog papu označava kao antikrista riječima: "To je vrlo očito i bez ikakave sumnje, da je rimski papa stvarni Antikrist... U 2. Solunjanima 2, Pavao jasno kaže da će Sin grijeha vladati nad crkvom, predstavljajući sebe ispred službe Bogu".

Raspravu o moći i prvenstvu pape Tractatus de Potestate et Primatu Papae napisao je 1538. godine. U toj raspravi Melanchthon koristi Sveto pismo da bi dokazao tri glavne tvrdnje:

  • Papa nije glava Crkve i superioran svim ostalim biskupima "božanskim pravom" (de iure divino);
  • Papa i biskupi nemaju pravo na građansku vlast i božanski status;
  • Tvrdnju iz papine bule "Unam Sanctam" (1302.) da je poslušnost papi potrebna za spasenje, smatra bezvrijednom, jer se suprostavlja opravdanju vjerom.