Lazzaretto Vecchio
 | |
| Država |  Italija
|
| Stanovništvo | 0 |
| Površina | 0,0253 km2 |
  | |
Lazzaretto Vecchio (Stari lazaret) je otok u Venecijanskoj laguni pored Lida. Na otoku se nalazio lazaret u kojem su se držali oboljeli za vrijeme epidemija kuge iz Venecije.
Kasnije je poput drugih otoka u laguni pretvoren u vojni garnizon. Površina otoka je 0,0253 km².
Povijest
1423. godine, Senat Mletačke Republike odlučio je da se taj usamljeni otočić upotrijebi za karantenu, u kojem bi se držali ljudi i roba nakon povratka iz sumnjivih krajeva u kojem su epidemije teških zaraznih bolesti česte. Troškove za rad hospicija pokrivala je Mletačke Republike. Od 1468. lazaret je imao zadatak da prima bolesnike upućene iz Lazzaretto Nuovo, koji je tad otpočeo sa radom, a za koje su oni kao prva instanca posumljali da su oboljeli.
Lazaret je isprva bio podijeljen u dva dijela, kanalom preko kojeg je vodio most. U manjem su bili naoružani stražari, a u većem dijelu kvadratnog oblika, nalazila se bolnica, isprva od drva, a kasnije od opeke.
Zgrade lazareta bile su poredane uz mali trg i dva dvorišta. Na trgu je bio ured upravnika (priora) i njegovog pomoćnika, skladišta, trgovine, vodosprema i sobe za smještaj putnika u karanteni. Oko prvog dvorišta, koje je izvorno pripadalo klaustru samostana, bile su smještene sobe nadzornika i upravitelja karantene, koji su poslije posla išli kući u Veneciju. Oko drugog dvorišta, bilo je sto soba za zaražene. 1564. bolnica u lazaretu je proširena na zemljište dobiveno zatrpavanjem lagune.
Od 1846. do 1965. otok je služio kao vojarna raznih vojski; francuske, austrijske, i talijanske. Tijekom ovog perioda srušena su dva krila samostanskog klaustra, crkva sa zvonikom, salon i drugi objekti. Nakon toga lazaretom upravlja grad Venecije, koja je ispočetka dala lazaret na korištenje jednoj udruzi za zaštitu životinja, kao azil za napuštene pse. Od 2004. godine otpočeli su radovi na restauraciji i adaptaciji lazareta za budući Nacionalni muzej za arheologiju Venecije i Venecijanske lagune. Prilikom tih radova iskapani su ostatci (kosti) više od 1500 žrtava kuge, koji su pokopani na otoku. DNK analiza dat će mnoge informacije o životu u Veneciji za 15. stoljeća.