Anton Šuljić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 122540 od 14. rujna 2021. u 10:14 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Anton Šuljić (Novalja, 1955.) je hrvatski svećenik, književnik i bogoslov. Piše znanstvene članke, likovnu kritiku te knjževna djela na književnom hrvatskom jeziku, na čakavskom narječju hrvatskog jezika i na staroslavenskom jeziku.

Životopisi

Rodio se je u Novalji na otoku Pagu.

Srednju školu je pohađao u Pazinu. U Rijeci i Zagrebu je studirao bogoslovlje, nakon čega je za svećenika zaređen 1981. godine. Potom odlazi u Zadar, gdje je studirao i diplomirao njemački jezik i književnost te povijest umjetnosti.

Od 1996. do 1992. predaje u sjemenišnoj klasičnoj gimnaziji u Zadru i djeluje u pastoralu.

Bio je tajnikom Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral HBK u Zadru gdje uređuje listurgijsko-pastoralni list "Živo vrelo", u kojem objavljuje liturgijske poetske meditacije.

Od 1992. je vicerektorom na riječkom Bogoslovskom sjemeništu. Na riječkoj Teologiji je predavao crkvenu umjetnost, medije i njemački jezik.

Od 1999. je u Zagrebu, gdje je bio ravnateljem Informativne katoličke agencije. U međuvremenu je od proljeća 2002. pročelnikom Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije.

Nakon toga, od kraja ljeta 2006. je pomoćnikom direktora u Kršćanskoj sadašnjosti.

2005. i 2006. je predavao u Zagrebu sakralnu umjetnost na Teološkom fakultetu "Matija Vlačić Ilirik".

Uređivao je vjerske listove Živo vrelo, Kvarnerski vez, a na radiju je uređivao emisiju Katolički vidici na Radio Rijeci. Od 1999. do danas (stanje u svibnju 2016.) objavljuje meditativne tekstove na 1. programu Hrvatskog radija, a prije toga također i na Radio Sljemenu. Na Hrvatskom katoličkom radiju vodio je emisiju iz područja kulture. Često sudjeluje u javnim medijima (HTV, HR, dnevne novine).

Pisao je i za crkveni i za svjetovni tisak: Kana, Globus, Iće i piće, Jutarnji list, Novi list, Večernji list, u kojem je od 2005. do 2008. tjedni, a pola godine i dnevni kolumnist.

Djela

  • znanstveni članci
  • Slike i njihova moć', O odnosu likovne umjetnosti i kršćanstva, Služba Božja 52 (2012.)
  • zbirke pjesama
  • Triptihon, 1991. (1 pjesma je na staroslavenskom)
  • Sidro duše, 1994.
  • Vjerovati radosti, zbirka kratkih liturgijsko-poetskih meditacija, 1997. i 2006.
  • Nedovršine, 1999.
  • Pinčokanje, pjesme na čakavici, 2003.
  • Izabranice, 2007.
  • recitali
  • Pohvala riječi, piscu i knjizi
  • radijske meditacije
  • Čavli u ogradi, 2002.
  • Dobri menadžer, 2004. (prevedena na slovački)
  • Križni put u riječi i slici, 2005.
  • Križni put s Alojzijem Stepincom, 2005.
  • Misterij časa, 2007.
  • Za križem Kristovim, zbirka križnih putova, 2010.
  • Sagraditi kuću, 2010.
  • Radost na dnu duše, 2013.
  • glazbeno-scenski prikazi
  • Otok Krk - kolijevka glagoljice (napisan na zamolbu maestra Ive Frlete)
  • glazba - glazbeno-poetski recitali
  • Meštri od sije, kantautorski CD čakavske (novaljske) šansone, 2010.
  • Ljudi, kantautorski CD na vlastite stihove i na stihove hrvatskih pjesnika, 2013.
  • Put križa, tekst za oratorij koji je skladao Ivan Žan, 2013.
  • Za križem Kristovim", trostruki CD sa šest različitih križnih puteva, izvorna glazbena pratnja suvremenih hrvatskih glazbenika; meditativno, 2014.
  • Koncerte vlastitih šansona održao u više gradova u Hrvatskoj (Rijeka, Zagreb, Pula, Novalja, Vrbnik, Omišalj, Tisno...) i u inozemstvu (New York, Toronto, Stuttgart...)

Pisao je i književne recenzije i likovne kritike (Mistika jednog, kiparstvo Zdenka Denone Dundića). 2016. objavio knjigu teološko-likovne interpretacije kapele sv. Josipa sestara milosrdnica u Rijeci pod naslovom Josipov san.

Izvor

  • Za umjetnost je potrebna i neka vrsta dokolice (intervju), Fokus, Zagreb, 6. veljače 2009., str. 60.-61.

Vanjske poveznice