Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Lev Danilovič

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 122489 od 14. rujan 2021. u 10:05 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Portret kralja Leva Daniloviča (nepoznati autor, 17. st.)

Lev Danilovič ili Lev I. Galickij (ukr. Лев Данилович); (1228.—1301.); je ukrajinski srednjovjekovni knez i kralj Rusi-Ukrajine u sklopu Galičko-Volinjskog Kraljevstva. Sin kralja Danila Romanoviča, Lev je imao dinstijske veze sa Ugarskom kroz svoj brak sa kćerkom Bele IV. kneginjom Konstanzom.[1] Naslijedio je zemlje Galicije i Peremišlja te grad Belz od svog pokojnog oca 1264. godine kada ujedno započinje njegova politička vladavina. Nakon 1269. pod njegovom kontrolom su se također našle Holmska i Dorogičinska zemlja,[2] a 1272. premješta svoje političko središte iz grada Galiča u Ljviv. Ljviv pod njegovom upravom postaje važno srednjovjekovno kulturno i političko središte središnje Europe i srednjovjekovne Ukrajine.[3]

Za svoga života Lev je vodio vrlo dinamične ratove protiv Litavaca (1275., 1277.) i Poljaka (1280., 1283., 1286.-8.), a jedan sukob je imao i sa ugarskom vojskom 1285. godine. Stvorio je vojni sporazum sa češkim kraljem Vjenceslavom II. u namjeri da zauzme pojedine teritorije u istočnoj Poljskoj, koje je prethodno izgubila Kijevska Rus', uključujući i susjedne etnički poljske prostore poput grada Krakova. Lev je svome kraljevstvu 1280. pripojio i dio današnjeg Zakarpatja, uključujući grad Mukačiv, te dio Lublinske zemlje 1292. godine.[4] Sa njemačkim Teutonskim redom i Ugarima je relativno mirno surađivao te im je pomagao da steknu stabilnu kontrolu na njihovim prostorima. Njegovu kraljevsku krunu naslijedio je njegov sin Jurij Ljvivič.[5]

Povezani članci

Izvori

Vanjske poveznice