Toggle menu
310,1 tis.
56
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vinko Antić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 120220 od 14. rujan 2021. u 03:43 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Vinko Antić (Selce, 21. studenog 1905. - 1993.)[1] hrvatski povjesničar, profesor i publicist

Životopis

Vinko Antić rođen je u Selcu 1905. godine, gdje je završio osnovnu školu. Višu pučku školu završio je u Crikvenici, a gimnaziju i studij u Beogradu. Službovao je diljem tadašnje Jugoslavije: Podgorici, Tetovu, Krku, Kraljevici, Crikvenici, Čakovcu i Senju. Sudjelovao je u NOB-od 1943. do oslobođenja. Bio je i direktor Građevinskog tehnikuma, glavni i odgovorni urednik Riječkog lista te direktor Naučne biblioteke u Rijeci.

U zrelim godinama njegova glavna životna preokupacija bila su povijesna istraživanja, napose hrvatske povijesti našeg kraja, između ostalog i njegovog rodnog Selca. Među ostalim značajan je njegov rad "Vinodolska Selca u borbi", a na temu iz NOB-napisao je i više manjih radova, objavljenih u Jadranskom zborniku, Vinodolskom zborniku, grupnim edicijama, časopisima i objavljenih u radovima brojnih znanstvenih skupova. Pomno je istraživao povijest ovog kraja te je o tome napisao stotinjak manjih i većih znanstvenih radova, napose izvještaja koji se čuvaju u Naučnoj biblioteci, Muzeju u Rijeci a nešto od njih sačuvano je i u memorijalnoj arhivi u Selačkoj knjižnici i čitaonici. U spomenutoj publikaciji prikazan je bibliografski prikaz Vinka Antića, i to po godinama, pa se vidi dinamika njegovog rada. Navedeno je 659 jedinica, a kasnije se pokazalo da nekoliko desetaka bibliografskih jedinica nije bilo poznato, te se može ukupan fond zaokružiti na oko sedam stotina. Njegovim zalaganjem Otokar Keršovani objavljuje 1956., 1957. i 1958. godine Sabrana djela Janka Polića Kamova.[2]

U najranijoj mladosti okušao se i u književnom radu, svojim proznim i pjesničkim radovima. Prvi zapaženiji pjesnički rad bio je Požar na Krku, koji je objavljen u «Krijesu», list za mušku i žensku omladinu, 15. veljače 1922. Zagreb. Kasnijih godina više se posvetio proznim sastavima, te se njegovi znanstveni radovi, napose iz povijesti i njegovi književni prozni radovi na povijesne teme jedva razlikuju po stilu, jer je pisao u književnom stilu, brižljivo nastojeći da povijesne činjenice očuva u njihovoj originalnosti.

Nepotpun popis djela

  • "Milutin Cihlar Nehajev", Pododbor Matice hrvatske, Rijeka, 1962.
  • "Književna ostavština Viktora Cara Emina", Rijeka, 1970.
  • "Vinodolska Selca u borbi: u narodnom otporu protiv tuđina (1848-1918), u revolucionarnom radničkom pokretu (1918-1945), u narodnooslobodilačkom ratu (1941-1945)", Udruženje boraca narodnooslobodilačkog rata Selca, Selca, 1975.
  • "Pazinska odluka o sjedinjenju Istre s domovinom", Centar za historiju radničkog pokreta i NOR Istre, Rijeka, 1978.
  • "Povijest Rijeke", (sa suautorima), Skupština općine Rijeka, Rijeka, 1988., ISBN 86-7071-045-5

Izvori