Ernest Bauer

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 117123 od 10. rujna 2021. u 21:36 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Ernest Bauer (Zagreb, 4. travnja 1910. - Zagreb, 29. prosinca 1995.), bio je hrvatski publicist i politolog.[1]

Životopis

Ernest Bauer rođen je u Zagrebu 1910. godine. U Zagrebu je zavšio pučku školu, gimnaziju i diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poslijediplomski studij je nastavio kao stipendist francuskog Ministarstva vanjskih poslova u Parizu i Strassbourgu. Službovaoje kao gimnazijski profesor u Varaždinu (1934.), Zagrebu (1935.) i Vinkovcima (1935.-1937.). Godine 1937. dobiva njemačku stipendiju (Alexander v. Humboldt-Stiftung), odlazi u Leipzig i doktorira filozofiju 1939. godine. Nakon povratka u Hrvatsku postaje ravnateljem njemačke novinske agencije "Europa-Press". Nakon Simovićeva puča 1941. godine biva uhićen, ali dolaskom NDH oslobođen i imenovan pročelnikom Ureda za novinstvo Ministarstva za vanjske poslove. Nekoliko mjeseci poslije biva premješten za savjetnika i novinskog atašea u poslanstvu NDH u Bukureštu. Sljedeće godine vraća se ponovno u Zagreb i radi u različitim službama u Ministarstvu za vanjske poslove, između ostalog i kao pročelnik za germanske zemlje u političkom odjelu. Godine 1943. Bauer je imenovan docentom na slavistici na Sveučilištu u Zagrebu.[1]

Od 1945. do 1954. godine živi u Austriji. Studirao je u Grazu i ovaj put doktorirao iz političkih znanosti (1948.). Nakon toga preselio se je u München, gdje je bio imenovan višim činovnikom njemačke savezne vlade i radio do umirovljenja, 1975. godine, otkad se više bavi publicistikom i znanošću. Bio je glavni urednik hrvatskog časopisa na njemačkom jeziku Kroatische Berichte u Mainzu, predsjednik Društva za proučavanje hrvatskog pitanja te vijećnik Hrvatskoga narodnog vijeća u New Yorku i predsjednik Hrvatskoga narodnog odbora u Münchenu. Bauer se desetljećima plodno bavio znanstvenim i publicističkim radom napisavši više od četiri stotine različitih rasprava i prikaza u brojnim publikacijama na hrvatskom, njemačkom, engleskom, francuskom, talijanskom i španjolskom jeziku. Brojna djela koja je zasebice objavio većinom su povijesno-političkog sadržaja, ali su protkana nedvojbenim literarnim crtama. Njihovi naslovi najbolje predočuju problematiku kojom se bavio.[1]

Djela

  • Današnja Njemačka, Zagreb, 1937.
  • Štampa europskih velevlasti i Amerike, Zagreb, 1940.
  • Hrvati u Tridesetgodišnjem ratu, Zagreb, 1941.
  • Novo lice Rumunjske, Zagreb, 1943.
  • Die Entwicklung der Publizistik in Kroatien, Zagreb, 1944.
  • Glanz und Tragik der Kroaten, Wien-München. 1969.
  • Zwischen Halbmond und Doppeladler: 40 Jahre österreichischer
  • Verwaltung in Bosnien und Herzegowina, Wien-München, 1971.
  • Drei Leopardenkoepfe in Gold: Oesterreich in Dalmatien, Wien-München, 1973.
  • Slava i tragika Hrvata, Wien-München, 1973.
  • Joseph Graf Jellachich, Banus von Kroatien, Wien, 1975. (na hrv. jeziku Hrvatski ban Jelačić, München, 1981.)
  • Aloisius Kardinal Stepinac. Ein Leben fuer Wahrheit, Recht und Gerechtigkeit, Recklinghausen, 1984.
  • Der Löwe vom Isonzo. Feldmarschall Svetozar Boroević de Bojna, Graz, 1985. (2. izd. 1986.; tal. izd. Boroevic il leone dell'Isonzo, Gorica, 1986., 2. tal. izd. 1987., 3. tal. izd. 2006., 4. tal. izd. 2010.[2])
  • Život je kratak san (sjećanja), München-Barcelona, 1987.
  • Der letzte Paladin des Reiches. Stjepan pl. Sarkotić, Graz, 1988. (tal. izd. L'ultimo paladino dell'impero: il colonnello generale Stefan Sarkotić barone von Lovćen, Trst, 1989.[2])
  • Sjaj i tragika hrvatskog oružja, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1991., ISBN 86-401-0234-1 (UDB-a je spriječila izdavanje Bauerove knjige 1971. u Zagrebu).[3]

Vanjske poveznice

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić. Pristupljeno 31. srpnja 2017.
  2. 2,0 2,1 (tal.) cbt.biblioteche.provincia.tn.it, pristupljeno 27. kolovoza 2016.
  3. Ernest Bauer, Sjaj i tragika hrvatskog oružja, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1991., ISBN 86-401-0234-1, str. 146.