Plošno slikarstvo

Detalj egipatske Knjige mrtvih na kojoj su likovi oblikovani izuzetno plošno po egipatskom kanonu.

Detalj romaničke tapiserije iz Bayeuxa iz 11. st.

Plošno slikarstvo je način slikanja kod kojega dominiraju linije kojima su ocrtani oblici, a boje se nanose ravnomjerno na podlogu tako da se ne mogu pročitati potezi. Tako nastaju likovi plošnog karaktera, a slike se pokoravaju plošnosti podloge. Takva djela nazivamo i dekorativnima jer ne stvaraju bilo kakvu iluziju dubine prostora ili igre svjetla i sjene, nego samo ističu dvodimenzionalnost slike. Ako se svjetlo i sjena i pojavi na takvim djelima, ono je ograničeno na ponavljanje obrisa oblika.

Takav način slikanja je odlika dječjeg slikanja, te primitivnih umjetnosti ili pretpovijesnih kultura, ali i azijskog slikarstva, kao i nekih vremenskih razdoblja u povijesti umjetnosti (Egipatska, Egejska umjetnost, Etrurska umjetnost, Bizantska umjetnost i Romanika), ali i nekih pravaca moderne umjetnosti 20. stoljeća (Fovizam, Kubizam, i dr.).