Mara Čović
Mara (Marija) Čović (Subotica, 1911. - Zagreb, 1997.) je bačka hrvatska književnica. Bila je istaknuta vjerska i kulturna radnica odnosno križarska apostolska djelatnica Hrvata u Bačkoj. Bila je inicijatoricom organiziranja katoličkih organizacija na području Bačke koja su snažno djelovala na nacionalno sazrijevanje hrvatske srednjoškolske i sveučilišne mladeži, a sve u duhu kršćanskih načela.[1]
Kao takva bila je metom progona koju su sprovodile jugokomunističke vlasti nad Hrvatima i rimokatolicima. Ožujka 1948. je u Subotici osudilo 3 skupine od ukupno 27 katoličkih svećenika i aktivista, a lažno su optuženi da su pripadali "ustaškoj i križarskoj terorističkoj organizaciji".[1] Mara Čović je bila u skupini od 9 osoba, od čega trojica svećenika, koji su bili osuđeni 24. ožujka 1948. godine.[2]
Za povijest hrvatske književnosti je značajna po romanu Sjećanje svjedočenje/Zvuči kao priča a bila je istina iz 1966..
Izvori
- Naco Zelić: Pisana hrvatska riječ u Bačkoj danas, Klasje naših ravni, br.1-2/2003., str. 81.
- ↑ 1,0 1,1 Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije Mario Bara: Hrvati u Vojvodini
- ↑ Review of Croatian History 3/2007, no.1, 109 - 145, Tomislav Jonjić Organised Resistance To The Yugoslav Communist Regime in Croatia 1945-1943
Usporedi Marija Dulić, "Da se ne zaboravi: subotički proces 1946.", Politički zatvorenik, (9) 1999., br. 87: 47; Ante Sekulić, "Dvije subotičke presude (1948. i 1972.)", Politički zatvorenik, (10) 2000., br. 102: 37-40
Mara Čović: Sjećanje – svjedočenje: Zvuči kao priča, a bila je istina! (Rijeka, 1996)
Nedovršeni članak Mara Čović koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.