Russellov paradoks
Russellov paradoks (poznat i kao Russellova antinomija) dio je osnovne matematike, koji je otkrio Bertrand Russell 1901., pokazavši da je Fregeova naivna teorija skupova kontradiktorna.
Možemo pretpostaviti da za bilo koji formalni kriterij postoji skup čiji su članovi oni (i samo oni) objekti koji zadovoljavaju kriterij; ali ta pretpostavka je pobijena skupom koji sadrži skupove koji nisu članovi samih sebe. Ako je takav skup svoj član, to bi bila kontradikcija samoj njegovoj definiciji skupa koji sadrži skupove koji nisu članovi samog sebe. S druge strane, ako takav skup ne sadrži sam sebe, bio bi član samoga sebe po istoj definiciji. Ovo proturječje zove se Russellov paradoks. Paradoks glasi
Formalni zapis
Do paradoksa dolazimo dokazivanjem da R nije skup. Počinjemo s pretpostavkom da je R skup. Na to ispitujemo vrijedi li da je
R ∈ R
Prvo pretpostavljamo da to vrijedi, što znači da je R element skupa R. Time ispunjava svojstvo koje važi za sve njegove elemente odnosno
[math]\displaystyle{ x \not\in x }[/math] , čime bi za R značilo
[math]\displaystyle{ R \not\in R }[/math]
Tako smo dobili ishod suprotan početnoj pretpostavci odnosno proturječnost. Slijedi zaključak da mora vrijediti
[math]\displaystyle{ R \not\in R }[/math]
Tada pak R ispunjava uvjet iz definicije za skup R, što bi značilo da je R jedan element skupa R to jest
R ∈ R , odnosno s ove strane opet imamo proturječnost.
Završni zaključak je da pretpostavka da je R skup vodi u proturječnost, odnosno kolekcija R nije skup.
Izvori
- Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu Mladen Vuković: Teorija skupova; Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, siječanj 2015. str . 3 - 4