Guajiro
Guajiro (Goajiro, Wayúu), indijanski narod sa poluotoka La Guajira na sjevernoj obali Južne Amerike, na granici Venezuele i Kolumbije.
Guajiro Indijanci jezično pripadaju porodici Arawakan a njihova populacija iznosi preko 300.000, od čega 170.000 u Venezueli a ostali u Kolumbiji.
Teritorij što ga Guajiro naseljavaju prostire se na 16.000 četvornih kilometara i sastoji se od savana i pustinjskih predjela gdje uspijevaju rasti tek Xerophyte, biljke sposobne da prežive u području sa veoma malo vode ili vlage.
Kišna sezona, nazivana juyapu, traje od devetog do četvrtog mjeseca, a suha (jemial, jouktai-jamü) od petog do devetog [1]. Ovisno o sezoni Indijanci kombiniraju svoje ekonomske aktivnosti, lov, specijaliziranu hortikulturu (kukuruz, grah, juka, auyama; vrsta tikava), ribolov, a u suvremeno vrijeme i stočarstvo, kao i odlazak na rad i migracije nekih obitelji u urbane zone.
Tradicionalna wayuu-kuća piichi ili miichi je malena, dvosobna, ponekad četvrtasta i građena poput barake. Od namještaja obvezan je hamak (viseća ležaljka). Selo (caserío ili ranchería) se sastoji od 5 do 6 ovakvih kuća, a imenovana su prema imenima biljaka ili lokaciji.
Socijalna organizacija je endogamni matrilinearni klan povezan sa nekom totemskom životinjom od koje oni, prema svojem vjerovanju, vuku porijeklo.
Izvori
Vanjske poveznice
Wayuu na konjima.
Improvizirani logor sa hamacima-visečim ležaljkama.
Indijanci Wayuu u misiji Robinson
