Ignacije Gavran
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir književnik
Ignacije Gavran (Vareš, 24. veljače 1914. - Visoko, 24. studenog 2009.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački [1] franjevac, prevoditelj, povjesničar, putopisac.
Životopis
Osnovnu školu završio je u Varešu, gimnaziju u Visokom, novicijat na Gorici kod Livna, filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Breslau, filozofiju u Breslau i Ljubljani, gdje je i doktorirao. Jednu godinu pohađao je i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Univerzalno naobražen. Vrstan poznavatelj teologije, umjetnosti i humanističkih znanosti uopće. S prilozima iz oblasti teologije, filozofije, povijesti, povijesti umjetnosti, prikazima knjiga, putopisnim zabilješkama i prijevodima surađivao u mnogim glasilima, te priredio za tisak više ljetopisa čiji su autori franjevci Bosne Srebrene. Preminuo je 24. studenog 2009. u Visokom, u 96. godini života.
Bibliografija
- Filozofska antropologija Vladimira Solovjeva (studija, 1941.)
- Bludna psovka (studija, 1962.)
- Veliki likovi povijesti umjetnosti (1969.)
- O. fra Lujo Zloušić (1970.)
- Lucerna lucens (studija, 1978.)
- Fra Bono Benić: Ljetopis sutješkog samostana (priređeni tekst sa studijom o autorovu životu i djelu, 1979.)
- Fra Nikola Lašvanin: Ljetopis (priređeni tekst sa studijom o autorovu životu i djelu, 1981.)
- Fra Marijan Bogdanović: Ljetopis kreševskog samostana (priređeni tekst sa studijom o autorovu životu i djelu, 1984.)
- Putovi i prikazi (članci, 1988.)
- Suputnici bosanske povijesti (sedam stoljeća djelovanja bosanskih franjevaca, 1990.)
- Župna crkva u Varešu (monografija, 1998.)
- Vrata u život/Uz 100. obljetnicu postojanja zgrade Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (spomenica, 2000.)