Fra Franjo Milićević (u dijelu literature Miličević) (Veliki Ograđenik, Čitluk, 10. listopada 1835. - Mostar, 8. veljače 1903.)[1] bio je hrvatski i bosanskohercegovački pisac i tiskar.
Životopis
Pučkoškolsku naobrazbu stekao je kod franjevaca u Mostaru, a filozofiju i teologiju studirao u Perugii, Spoletu, Narmi i Camerunu. Služio je kao kapelan, župnik i gvardijan u Veljacima, Gradnićima, Zavojanima, Sumartinu na Braču, Igranima do 1871. Na inicijativu biskupa Kraljevića dolazi u Mostar 1871. i otvara prvu tiskaru u Hercegovini koja je počela raditi 1872. Pokrenuo je nekoliko hercegovačkih časopisa.
Djela
- Perivoj darova nebeskih (1867.)
- Pravopis za niže učione katoličke u Hercegovini (1873.)
- Mladi Hercegovac (kalendar, 1873.)
- Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari (1874.)
- Nauk katolički za III razred pučkih učionicah u Hercegovini (1874.)
- Nova slovnica talijanska (1874.)
- Novi bukvar ili početnica za pučke učionice u Hercegovini (1874.)
- Kita bogoljubnosti (1876.)
- Mali stolitnjak ili koledar za sto godinah (1878.)
- Skladanja (sintassa) ili druga strana slikovnice talijanske (1878.)
- Bosiljak hercegovački (list, 1883.)
- Novi hercegovački bosiljak (1884/85.)
- Glas Hercegovca (1885/86.).