Živko Mandić

Živko Mandić (Santovo, 1948.) je hrvatski znanstvenik iz Mađarske. U mađarskim izvorima njegovo ime glasi Mandics Zsivko

Osnovnu školu je pohađao u rodnom selu. Na srednje škole je pošao u Budimpeštu. Ondje je završio Hrvatskosrpsku gimnaziju.

Studirao je na Sveučilištu Eötvösa Loránda u Budimpešti. Diplomirao je na smjeru za profesora "hrvatsko-srpskoga", ruskoga i bugarskog jezika.

Njegovo znanstveničko zanimanje je bilo okrenuto onomastici i toponomastici. Još kao student je istraživao i sakupljao podatke u tom području.

Nakon studija je 10 godina predavao u Mohaču. Poslije toga se zaposlio u Nacionalnom zavodu za izdavanje udžbenika u svojstvu urednika hrvatskih, srpskih i slovenskih. Danas je urednikom hrvatskih izdanja.

Lektor je hrvatskog jezika u glasilu Hrvata u Mađarskoj, Hrvatskom glasniku.

Pisao je i za tradicionalni godišnjak Hrvatske državne samouprave iz Budimpešte Hrvatski kalendar.

Bavi se i sakupljanjem hrvatskog narodnog blaga. 2009. je objavio zbirku bećaraca iz rodnog sela .

Djela

• Latice ivančice, narodne pripovijetke šokačkih Hrvata u Madžarskoj, sakupio Živko Mandić, 1984.
• Povijesna antroponimija bunjevačkih Hrvata u Mađarskoj, 1987.
• Osobna imena bunjevačkih Hrvata u Mađarskoj, 2000.
• Obiteljski nadimci Hrvata Bošnjaka u Mađarskoj
• Mišo Jelić, 2000.
• Hrvatski književnici u Mađarskoj, 2000.
• Prilog povijesti budimskih i peštanskih Hrvata, Hrvati u Budimu i Pešti (zbornik radova), ur. Stjepan Lukač, Budimpešta 2001.,
• Antroponimija i toponimija bunjevačkih Hrvata u Madžarskoj, 2005. (uredio Ernest Barić)
• Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj, Folia onomastica Croatica, Vol. No. 15, 2006.
• Šokica sam i bit ću dovika: santovački bećarci, Croatica, Budimpešta, 2009.

Izvor

• Hrv. glasnik br.41/2005. Otrgnuta zaboravu najugroženija jezična baština, 13. listopada 2005.