Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ero s onoga svijeta

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 10187 od 20. srpanj 2021. u 06:21 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Ero s onoga svijeta
Datoteka:Ero s onoga svijeta.jpg
Prizor iz opere Ero s onoga svijeta
Autor Jakov Gotovac
Libreto Milan Begović
Praizvedba 2. studenog 1935.
HNK u Zagrebu
Arije Đulina pjesma iz 1. čina
Erina pripovijest iz 1. čina
Pjesma mlinara Sime iz 2. čina
Đulina tužaljka iz 2. čina

Ero s onoga svijeta je komična opera u tri čina Jakova Gotovca, op. 17. Libreto je prema narodnoj priči spjevao Milan Begović.

Likovi i uloge

  • Marko, bogati seljak (bas)
  • Doma, njegova druga žena (mezzosopran)
  • Đula, Markova kći iz prvog braka (sopran)
  • Mićo (Ero), momak iz drugog sela (tenor)
  • Simo, mlinar (bariton)
  • Čobanče (dječji sopran)
  • Jedan momak (tenor)
  • Djevojke, žene, momci, čobani, voćarice, trgovci, djeca i ostali seoski svijet

Radnja se zbiva u malom varošu, negdje u ravnici ispod Dinare, u ranoj jeseni.
Vrijeme današnje kao i ono od pred sto godina.

Orkestar

  • 3 flaute (III i pikolo), 2 oboe, engleski rog, 3 klarineta, 2 fagota (II i kontrafagot)
  • 4 F-roga, 3 C-trube, 3 trombona, tuba
  • Timpani, udaraljke, harfa, pijanino
  • I violine, II violine, viole, violončela, kontrabasi
  • Na pozornici: orgulje

Povijest

Rad na skladanju opere Gotovac je započeo 10. listopada 1932. godine i radio je u tri faze do 8. svibnja 1935. godine. Opera je praizvedena 2. studenoga 1935. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i ostala do danas najizvođenije djelo hrvatske glazbene literature. Praizvedbom je dirigirao sam Gotovac i već tada je osjetio da je publika operu dobro primila, što su potvrdile i kasnije reprize. Ipak, u Jutarnjem listu Lujo Šafranek Kavić je napisao: »Opet je jedan hrvatski kompozitor uzalud pisao jednu operu«. Nasuprot tome, u Novostima je Milan Katić opisao operu superlativima, a u beogradskoj Pravdi Stražičić je hvalio operu. Prva sljedeća izvedba Ere je bila izvan granica Kraljevine Jugoslavije, u Brnu (tada Čehoslovačka), na češkom jeziku 1936. godine, a zatim je izvedena u Narodnom pozorištu u Beogradu 17. travnja 1937. godine, dok je svoje sljedeće veliko postavljanje doživjela tek 27. veljače 1948. godine u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, gdje je otad postavljana pet puta s 228 izvedenih predstava (uključujući i najnoviju postavu u režiji Egona Savina od 8. veljače 2003. godine). Dana 10. siječnja 2018. godine bila je 700. izvedba opere.[1]

Gotovac i Begović su glazbenu i tekstovnu osnovu za ovu operu našli u folkloru narodnih skupina, od folklora Zagore (završno kolo) do kosovskih djevojačkih pjesama iz Gnjilana (početni zbor djevojaka Duni mi, duni, lađane).

Popularni glazbeni odlomci

  • Đula pred kućom sjedila – Đulina pjesma iz prvoga čina (Na gumnu)
  • Vidjele ste, siđoh odozgora – Erina pripovjest (Mićina arija) iz prvoga čina
  • Ja sam ti o Đurđevu dne – duet Miće i Đule iz prvoga čina
  • Brblje voda, žrvnji rokću – pjesma mlinara Sime iz drugoga čina (U mlinu)
  • Majko, majčice – Đulina tužaljka iz drugoga čina
  • Ti znaš, Mića, kad sam dijete bila – Đulina molba iz trećega čina (Na derneku)
  • Mene moja majka svjetovala – Mićin arioso iz trećega čina
  • Što na nebu sja visoko – završno kolo (zbor) iz trećega čina

Obrade

Završno kolo Što na nebu sja visoko iz trećega čina obradio je sastav Let 3 i 2005. objavio na albumu Bombardiranje Srbije i Čačka.

Izvori

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Ero s onoga svijeta

Mrežna sjedišta