Grđevačka buna je bila buna hrvatskih seljaka spram politike represije i ekonomskog iscrpljivanja koju su sprovodile vlasti Kraljevine Jugoslavije.
Povijest
Izbila je u selu Velikom Grđevcu 2. rujna 1920.[1] godine pod vodstvom seljačkog vođe i zastupnika u Narodnoj skupštini Jure Valečića. Seljaci su se pobunili zbog visokih poreza, novih nameta i zabrane sadnje duhana i pečenja rakije za vrijeme Kraljevine SHS. Rastuća nasilnost vlasti pojačavala je nezadovoljstvo, uz koje je bilo i opće nezadovoljstvo centralističko-unitarističkim režimom u Beogradu.[2] Slične pobune dogodile su se i u Novoj Rači i Velikom Trojstvu.
Vlasti su bunu ugušile u krvi. Poginulo je 25 ljudi, od kojih 15 seljaka.[2]
Spomen
Godine 2010. u Velikom Grđevcu, otkrivena je spomen-ploča u spomen na ove događaje i objavljena knjiga: "Grđevačka buna i Juro Valečić" autora Vjenceslava Herouta.
Izvori
- ↑ Bosiljka Janjatović, Represija spram hrvatskih seljaka 1918. — 1921. // ČSP, Vol. 25, br. 1/1993., str. 25. – 44.
„Pobuna je počela 2. rujna 1920. u selu Velikom Grđevcu, a ugušena je u svim županijama polovicom rujna iste godine. Ugušena je u krvi; u pomoć žandarmeriji stigla je i vojska. Bilo je mrtvih i ranjenih na obje strane. Ubijeno je 25 osoba, a među njima 15 seljaka. (…)”(Janjatović, 1993., 39.)
- ↑ 2,0 2,1 Ivica Beti: Juro Valečić i Grđevačka buna. Večernji list. 13. rujna 2025. Pristupljeno 3. prosinca 2025.