Benediktinski samostan, rimokatolički samostan redovnika benediktinaca na Svetcu, od kojeg je danas ostala samo crkvica sv. Andrije. [1]
Povijest
Na otoku su u razvijenom srednjem vijeku boravili benediktinci[2] koji su ovdje imali svoj samostan (na južnom otočnom vrhu), a na otoku su boravili do kraja 15. ili početka 16. stoljeća.[3] Crkvica sv. Andrije na otoku Svetcu ostatak je tog benediktinskog samostana koji se spominje u 13. st. Sagrađena je na mjestu predromaničke crkve. Današnji oblik crkve datira iz 18. st. Glavnim pročeljem orjentirana je prema jugu. Jednobrodna je, s polukružnom apsidom, te zvonikom na preslicu. Zvono s natpisom iz 1524.g. ukrašeno je plitkim reljefom renesansnog sloga. U crkvi se nalazi ostatak kamenog kipa sv. Andrije, slomljen u tri komada i potpuno isoljen. [1] Ruševine crkve sv. Andrije iz 13.st. nalaze se na vrhu otoka Sveca u komiškom akvatoriju. Od crkve koja je srušena u 18.st. sačuvana je i vidljiva polukružna apsida s trijumfalnim lukom srpastog oblika, a ostali dijelovi bi se mogli otkriti arheološkim istraživanjem. Crkva sv. Andrije bila je u sklopu benediktinskog samostana sv. Andrije iz 9. st.[4]
Zaštita
Pod oznakom Z-5857 i RST-0554-1971. zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "sakralna graditeljska baština ".[1][4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Komiža, Crkva sv. Andrije na otoku Svecu Ministarstvo kulture RH. Pristupljeno 29. travnja 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
- ↑ IZ BRODSKOG DNEVNIKA Josipa Vlahović: Dnevnički zapisi sa Sv. Andrije
- ↑ Neven Šerić: Biserna ogrlica - pučinski otoci srednjeg Jadrana
- ↑ 4,0 4,1 Komiža, Ruševine crkve sv. Andrije Ministarstvo kulture RH. Pristupljeno 6. svibnja 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.