| Batokljun | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Passeriformes |
| Podred: | Passeri |
| Infrared: | Passerida |
| Natporodica: | Passeroidea |
| Porodica: | Fringillidae |
| Potporodica: | Carduelinae |
| Rod: | Coccothraustes |
| Vrsta: | C. coccothraustes |
| Dvojno ime | |
| Coccothraustes coccothraustes (Linnaeus, 1758.) | |
| Raspon | |
 Rasprostranjenost C coccothraustes, žuto ljeti, zeleno stanarica, plavo zimi | |
Batokljun (Coccothraustes coccothraustes) je ptica iz porodice zeba unutar reda vrapčarki[1]. Najbliži mu je srodnik zimovka. Vrlo su tihe i nenametljive, a obično se mogu naći u parovima ili malenim grupama.
Izgled
Batokljun ima ukupnu duljinu između 16,5 i 18 cm, raspon krila od 29 do 33 cm i težinu između 48 i 62 g. Imaju prilično zdepast izgled, a ženke su manje od mužjaka. Kljun je sive, metalne boje (svjetliji zimi nego ljeti), noge su kratke i ružičaste, rep je kratak, a oči su smeđe boje. Mužjaci imaju upadljivije perje od ženki. Glava je svijetlosmeđe boje, grlo crno, bočne strane vrata i leđa siva, krila tamnosmeđa, a trbuh sivkastosmeđ. Sredinom krila protežu se i tri linije, bijela, smeđa i plava.
Ishrana
Hrani se tvrdim plodovima, koje drobi svojim jakim kljunom i snažnim viličnim mišićima. Ti mišići mogu proizvesti silu koju stvara teret od 30 do 48 kg. Osim toga, hrani se i bobicama, pupoljcima i povremeno gusjenicama i kukcima. Mogu sažvakati i lišće masline. Često se hrane u grupama, naročito zimi.
Rasprostranjenost
Rasprostranjeni su u čitavoj Europi, istočnoj Aziji (uključujući i sjeverni dio Japana) i Sjevernoj Africi[2]. Obično nastanjuje listopadne šume, naročito ukoliko drveće daje plodove. Javljaju se i u parkovima i vrtovima. Mogu se naći i u zimzelenim šumama ukoliko u blizini postoji izvor vode. Zimi traže šume sa drvećem koje im pruža hranu, kao što su trešnje ili šljive.
Gniježđenje
Gnijezdi se jednom godišnje i to od travnja do lipnja.
Literatura
- ↑ Arnaiz-Villena, A.; Moscoso, J.; Ruiz-del-Valle, V.; Gonzalez, J.; Reguera, R.; Wink, M.; and Serrano-Vela, J. I. (2007.). "Bayesian phylogeny of Fringillidae birds: status of the singular African oriole finch Linurgus olivaceus and evolution and heterogeneity of the genus Carpodacus". Acta Zoologica Sinica svezak 53 (broj 5): str. 826. – 834.. http://www.actazool.org/temp/%7BC6BDA075-F92E-48AF-815F-98BED7C65FE5%7D.pdf Pristupljeno 14. prosinca 2009.
- ↑ Arnaiz-Villena, A; Gómez-Prieto P, Ruiz-de-Valle V (2009.). "Phylogeography of finches and sparrows". Nova Science Publishers. ISBN 978-1-60741-844--3. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. studenoga 2013.. https://www.novapublishers.com/catalog/product_info.php?products_id=13642 Pristupljeno 7. svibnja 2014.