Ratomir Tvrdić
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ratomir "Rato" Tvrdić (Split, 14. rujna 1943. — 20. kolovoza 2024.[2]) je hrvatski košarkaš, bivši jugoslavenski reprezentativac i kapetan reprezentacije. Kći Gorana udala se za hrvatskog košarkaša Žana Tabaka, a njihov sin Luka Tabak igrao je za Real iz Madrida i bio je igrač hrvatske reprezentacije do 16 godina.[3][4]
Igrao je na položaju beka. Igrao je koncem '60-ih i '70-ih. Karijeru je okončao 1977. godine.[5]
Igračka karijera
Klupska karijera
Živio je u splitskom Varošu. Prije nego se je bavio športom, svirao je tamburicu u KUD-u Filipu Deviću i bio je prvak Jugoslavije s 13 godina. Uz glazbenu imao je športsku zanimaciju. Kao dijete htio je biti nogometaš Hajduka. Pokušao je kao 14-godišnjak. Tada ga je Hajdukova legenda Luka Kaliterna savjetovao neka se okuša u drugom športu, jer je već bio dosta visok. Najstariji brat preporučio mu je neka mu se pridruži trenirati košarku na Marjanu. Zaigrao je za splitsku Jugoplastiku. Kad je u klub došao Branko Radović, sproveo je smjenu generacije i Tvrdiću se je otvorila prigoda. Braća Tvrdići Lovre, Rato i Dražen promijenili su kruti stav Splićana prema košarci, koju su dotad smatrali "ženskim športom".[6]
S Jugoplastikom osvojio je dva državna prvenstva (1970., 1977.), tri kupa (1972., 1974., 1977.) i dva Kupa Radivoja Koraća (1976., 1977.). Bio je doprvakom Kupa europskih prvaka 1971./72. i Kupa pobjednika kupova 1972./73. godine.
Kad je ostvario pravo za igranje u inozemstvo, odigrao je probnu utakmicu za belgijski Liege. Na utakmici je sam pobijedio belgijskog prvaka postigavši 42 poena. Zbog velike nostalgije za Splitom, vratio se kući i ostao, unatoč višemjesečnim pozivima Belgijaca poslije.[6]
Na oproštaju od igračke karijere proljeća 1977. godine održana je utakmica u Splitu protiv FIBA-ina izabrana sastava.[2] Utakmica je bila 3. svibnja 1977. u dvorani na Gripama, a Jugoplastika pojačana Delibašićem i Dalipagićem, igrala je protiv europske reprezentacije.[6]
U klubu je poslije ostao kao dužnosnik.[2]
Reprezentativna karijera
S reprezentacijom je osvojio dva srebra (1967., 1974.) i zlato (1970.) na svjetskim prvenstvima, srebro (1969.) i dva zlata na europskim prvenstvima (1973., 1975.) te zlato na Mediteranskim igrama (1967.).
S reprezentacijom još je igrao na europskom prvenstvu 1967. kad su bili 9.[7] te na Olimpijskim igrama 1972. kad su bili 5.[8]
Izvjesno je da bi imao i srebrno s reprezentacijom na Olimpijskim igrama 1968., ali je od izbornika Ranka Žeravice zaiskao neka ga ne povede s reprezentacijom. Razlog je bio što nije htio stajati besposlen u trećem planu pored velikana Josipa Pina Gjergje i Ive Daneua koji su bili ispred njega. Drugi razlog je bio što je u rodnom Splitu imao RTV servis koji je trebalo uhodati, a uz to taj je servis bio njegova velika strast. Zbog navezanosti na nj, KK Split i rodni grad, nije htio ići igrati izvan Splita te nije poput većine reprezentativaca otišao igrati u inozemstvo kad je za to ostvario pravo. [6]
Trenerska karijera
Ostalo
Maskota KK Jugoplastika napravljena je prema njegovom liku i nazvana je Žutko.[6][9]
Vidi
Izvori
- ↑ E, da su onda bile trice Razgovarao Milorad Bibić.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 S.A.: Preminuo Rato Tvrdić, legendarni košarkaš Jugoplastike . Slobodna Dalmacija. 20. kolovoza 2024. Pristupljeno 22. kolovoza 2024.
- ↑ basketball.hr/Fani Stipković: VIDEO: Gorana Tabak o tati Rati Tvrdiću, suprugu Žanu, djeci, životu u Španjolskoj... . Basketball.hr. 12. siječnja 2018. Pristupljeno 22. kolovoza 2024.
- ↑ P.M.: U četvrtak počinje U-16 Eurobasket, Hrvatska pod vodstvom Marijana Mancea gleda prema četvrtfinalu . SportCom.hr. 2. kolovoza 2015. Pristupljeno 22. kolovoza 2024.
- ↑ Zaslužio sam koju suzu sjete
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 Damir Mrvec: Sjajno je svirao tamburicu, a zbog svog TV servisa nije otišao na Olimpijske igre . Večernji list. 20. kolovoza 2024. Pristupljeno 22. kolovoza 2024.
- ↑ FIBA.com
- ↑ FIBA.com
- ↑ U članku pogrješno stoji "Žućko".