Marija Vidović Abesinka
Marija Vidović - Abesinka (Novska, 6. veljače 1924. — Jalkovec, kraj Varaždina, 29. travnja 1942.) bila je sudionica Narodnooslobodilačke brobe i narodna heroina Jugoslavije.
Životopis
Rođena je 6. veljače 1924. godine u Novskoj, u siromašnoj seljačkoj obitelji. Njezini roditelji, su se zbog siromaštva, 1919. godine preselili iz Kućana Donjeg u Novsku. Otac Ivan, invalid iz Prvog svjetskog rata, umro je kad Marija još nije imala ni godinu, a majka je ostala sama sa četvoro male djece.[1]
Završivši osnovnu školu u Novskoj, Marija je otišla na zanat kod seoskog trgovca. Kao i ostali šegrti, radila je teške poslove, koji nisu bili u vezi s njenim zanatom. Kad više nije mogla izdržati napore, napustila je zanat. Kad joj je, 1938. godine, umrla majka, Marija je, sa 14 godina, preuzela sve kućne poslove.
Godine 1939. pristupila je radničkom pokretu i iste godine postala članicom Saveza komunističke omladine Jugoslavije. I Marijina tri brata aktivno su sudjelovala u radničkom pokretu. Neposredno pred rat, Marija je na kratko vrijeme napustila Novsku. Otišla je najprije u Zagreb, a kasnije u Karlovac, i zaposlila se. Međutim, ubrzo se vratila kući u Novsku, gdje je sudjelovala u svim akcijama: u dijeljenju letaka, skupljanju dobrovoljnih priloga, organiziranju okupljanja, rada među omladinom, širenju literature i ostalo.[1]
Poslije okupacije Jugoslavije, KPH joj je dala zadatak da uspostavi prekinute veze sa partijskom organizacijom u Posavini. Više puta je obilazila, kao kurirka, na različite veze, noseći uputstva i materijale. U početku, nitko od vlasti nije sumnjao da bi jedna djevojčica mogla nositi letke i proglase Centralnog komiteta KPJ, u kojima je narod pozivan na oružani ustanak. Rujna 1941. godine, ustaše su uhitili Mariju i njezinog najstarijeg brata. U zatvoru su mučeni nekoliko dana, ali pošto nisu ništa priznali, pušteni su.[1]
Izišavši iz zatvora, Marija je nastavila djelovati u NOP-u. Svakog dana je u zatvor nosila hranu najmlađem bratu, koji je bio zatočen kao talac. Po naređenju KPH, uspjela je da u zatvor unese pištolj i dvije bombe, a zatim je sudjelovala u uspješnoj akciji spašavanja drugova iz zatvora, 2. listopada 1941. godine.
Kad joj se najstariji brat, krajem listopada 1941. godine spremao u partizane, Marija je tražila da pođe s njim. Poslije dugog uvjeravanja da je to nemoguće, Marija je pristala da se privremeno smjesti kod rođaka, isprva u Zagreb, a kasnije u Varaždin. Odatle je, krajem ožujka 1942. godine, otišla na Kalnik, u Prvu kalničku partizansku četu i tu je sudjelovala u svim akcijama čete tijekom ožujka.[1]
Krajem travnja 1942. godine, neprijatelj je pokrenuo ofenzivu protiv kalničkih partizana. Tri dana i tri noći, po kiši i snijegu, borila se četa od 56 partizana protiv 3.000 dobro naoružanih neprijateljskih vojnika. Uz teške gubitke, partizani su uspjeli probiti neprijateljski obruč. Marija se s četvoricom drugova prebacila, preko Bednje, prema Varaždinu. Umorni i gladni, odlučili su da se sklone u kućicu u selu Jalkovcu, u neposrednoj blizini Varaždina i da se tu odmore. Netko ih je primijetio i izdao ustašama. Rano ujutro 29. travnja, ustaše su opkolili kuću i pozvali partizane da se predaju. Partizani su odgovorili vatrom i poslije trosatne borbe, Marija je jedina ostala živa. Da ne bi pala neprijatelju živa u ruke, izvršila je samoubojstvo.[1]
Ukazom predsjednika FNRJ Josipa Broza Tita, 27. studenog 1953. godine, proglašena je za narodnu heroinu.
Izvori
Literatura
- Narodni heroji Jugoslavije. „Mladost”, Beograd 1975.
- Heroine Jugoslavije. „Spektar“, Zagreb 1980.