Igra lijevom rukom. Tenis je počeo trenirati s pet godina.
U siječnju 2011. je ušao u pet najboljih juniora na svijetu.[3]
Široj hrvatskoj javnosti postao je poznat kad je 2011. osvojio juniorski Wimbledon u paru s Englezom Georgeom Morganom. 2012. godine dobiva pozivnicu za Zagreb Indoors, te je u potpunosti opravdava ušavši u finale u konkurenciji parova zajedno sa sunarodnjakom Ivanom Dodigom. Kao i mnogi poznati tenisači, radio je s Bobom Brettom. Najveći uspjeh na ATP turnirima je 2.kolo 's-Hertogenboscha kada je morao predati meč zbog bolova u leđima.
2016. je igrajući u završnici mješovitih parova u paru s Laurom Siegemund pobijedio na Otvorenom prvenstvu SAD.
2018. godine je u igrao u završnici Roland Garrosa u konkurenciji parova u paru s Austrijancem Oliverom Marachom, ali nije uspio osvojiti turnir.[4]
2018. godine je u igrao u završnici Roland Garrosa u konkurenciji parova u paru s Brazilcem Brunom Soaresom , ali nije uspio osvojiti turnir.[4] 2018. i 2019. godine igrao je u završnici Roland Garrosa u konkurenciji ješovitih parova u paru s Kanađankom Gabrijelom Dabrowskom, izgubivši oba puta od para Dodig / Chan. U paru s Dabrowskom je 2018. osvojio Otvoreno prvenstvo Australije.[4] Član hrvatske reprezentacije koja je osvojila Davisov kup iste godine.[5]
10. rujna2020. je zajedno istim tenisačem osvojio US Open u kategoriji muških parova.[6]
2021. godine je u Wimbledonu u konkurenciji parova igrajući s Nikolom Mektićem osvojio naslov pobjednika.[4]
2023. godine je u Wimbledonu u konkurenciji mješovitih parova igrajući s Ukrajinkom Ljudmilom Kičenok osvojio naslov pobjednika. Pobijedili su Belgijca Jorana Vliegena i Kinezicu Xu Yifan sa 6:4, 6:7 (9), 6:3.[4]
ATP karijera
Mate Pavić
Ovaj članak ili dio članka sadrži zastarjele podatke. (Rasprava) Nadopunite članak novijim podacima i uklonite ovaj predložak.
Zagreb Indoors, Hrvatska
Marcos Baghdatis
Mihail Južnji
Julian Knowle
Filip Polašek