Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Marija Ujević-Galetović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 519642 od 19. svibanj 2023. u 23:45 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi)
Marija Ujević-Galetović
Rođenje Zagreb, 20. listopada 1933.
Smrt Zagreb, 13. ožujka 2023.[1]
Nacionalnost Hrvatica
Vrsta umjetnosti kiparstvo
Portal o životopisima
Meta II (1981.)MSU[2]
Meta II, pogled bočno.

Marija Ujević-Galetović (Zagreb, 20. listopada 1933.Zagreb, 13. ožujka 2023.), hrvatska kiparica, akademkinja, redovna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Životopis

Dolazi iz obitelji profesora, otac Mate Ujević[1] bio je profesor, a kasnije pokretač Hrvatske enciklopedije; mati je također bila profesorica. Osnovnu i srednju školu pohađa u Zagrebu. 1953. upisuje zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti - Kiparski odsjek, te 1958. diplomira u klasi profesora Kršinića. Poslije studija usavršavala se na londonskoj Central School of Art.[1]

Od 1987. godine djelatnica je ALU-a te pročelnica kiparskog odsjeka u nekolikim navratima,[1] a status redovne profesorice dobila je 1995. godine. Od 1998. redovita je članica HAZU-a.[1]

Među glavnim nastavljačicama tradicije hrvatskog figurativnog kiparstva. Tradiciju je povezala sa suvremenim i avangardnim tijekovima, pa se u radovima približila pop-artu i novoj figuraciji, bila je bliska kubizmu, postizala je ekspresivnost kontrastima svjetla i sjene a bojom metafizičkom značenje kipa. Od 1980-ih oblikovala je postmodernističke kipove Rabila je razne materijale za kipove kao što su alabaster, porculan, bronca, poliester, aluminij. Izlagala je na brojnim izložbama.[1]

Neka važnija djela

Auktorica je više javnih skulptura. Opus joj čine i religiozne skulpture poput vratnica katedrale u Požezi, kip sv. Franje u Visokom, 13. postaja Križnog puta u Mariji Bistrici (suauktor Ante Orlić), Uzašašće u crkvi sv. Nikole u Rijeci, kip sv. Pavla u crkvi sv. Pavla u Zagrebu.[1]

  • spomen-poprsje Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana na njihovom grobu u zagrebačkoj katedrali (S akademikom Šimom Vulasom)[1]
  • spomenik Augustu Šenoi u Zagrebu
  • spomenik Vlahi Paljetku u Zagrebu
  • skulptura Trkač na Savskom nasipu u Zagrebu
  • spomenik Miroslavu Krleži u Opatiji
  • spomenik Frani Petriću u Cresu
  • spomenik Jakovu Gotovcu u Osoru
  • spomenik Steriji Popoviću u Novom Sadu
  • spomenik don Boscu u Žepču
  • spomenik papi Ivanu Pavlu II. u kapeli kripte požeške katedrale.
  • spomenik Juraju Križaniću, postavljen u dvorištu dvora Kaptola 7 u Zagrebu gdje je Križanić stanovao 1644.-1645.[3]
  • spomenik Mati Parlovu u Puli[1]

Nagrade i priznanja

2012. je godine nagrađena Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo.[1]

Galerija djela

Izvori

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Marijan Lipovac: . Hrvatski fokus. 13. ožujka 2023. Pristupljeno 20. svibnja 2023.
  2. Zbirka skulpture, Ujević – Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
  3. http://www.matica.hr/Kolo/kolo2011_1.nsf/AllWebDocs/Zrinski__Krizanic_i_Lippayi___tragovi_dodira%281%29 Ivan Golub, Zrinski, Križanić i Lippayi – tragovi dodira(1), Kolo, Broj 1, 2011., ISSN 1331-0992 (pristupljeno 12. kolovoza 2012.)

Vanjske poveznice