Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tratinčica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 357454 od 30. studeni 2021. u 02:12 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +))
Tratinčica
Bellis perennis
Bellis perennis
Sistematika
Carstvo: Plantae
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Tribus: Astereae
Podtribus: Bellidinae
Rod: Bellis
L.
Vrste
Vidi tekst.

Tratinčica (krasuljak, lat. Bellis), rod bilja porodice Asteraceae, red Asterales, razred Magnoliopsida, koljeno Magnoliophyta. Ovaj rod obuhvaća 14 vrsta,[1] a raširen je po cijeloj Europi i drugdje po svijetu.

Opis

To je zeljasta biljka s listovima skupljenim u rozetu. Narastu do 15 cm visine a na vrhu imaju jednu cvjetnu glavicu, širine 15 do 30 mm. latice su bijele a žuti cjevasti cvjetići su u sredini. Plod je jajolika roška, duga oko 1,5 mm, jajolikog oblika i bez papusa. Cvjeta od ranog proljeća do prvih jesenskih mrazova.

Tratinčice vole livade i travnjake, a rastu sve do 1800 m nadmorske visine.

Ljekovitost

Tratinčica je ljekovita biljka, ali se u prošlosti daleko više koristila kao lijek. Mladi listovi i cvjetovi su jestivi. Zeleni pupoljci mogu se koristiti kao zamjena za kapare.

U biljci su dokazani određeni kemijski spojevi, uključujući tanin , biljnu smolu , eterična ulja i saponine .[2] Biljka je dobra za očne bolesti); kod upala,smiruje kašalj,djeluje baktericidno te je antispazmodik i blagi laksativ.

One su tradicionalna biljka za rane, a za njih se također kaže da su posebno korisne u liječenju nježne i bezvoljne djece. Nedavno istraživanje (1994.) proučava mogućnost upotrebe biljke u terapiji HIV-om. Infuzija se koristi u liječenju katara, reumatizma, artritisa, poremećaja jetre i bubrega, za čišćenje krvi. Tratinčica je nekoć imala veliku reputaciju kao lijek za rane. Mast od lišća nanosi se izvana na rane i modrice itd., dok se destilat koristi interno za liječenje upalnih poremećaja jetre. Žvakanje svježeg lišća je lijek za čir u ustima. Tratinčice također imaju reputaciju djelotvornosti u liječenju karcinoma dojke. Cvjetovi i lišće obično se koriste svježi u dekocijama, mastima i oblogama. Jak dekokt korijena preporučen je za liječenje ekcema, iako je treba uzimati neko vrijeme prije nego što njezin učinak postane očit. Blagi čaj može olakšati tegobe dišnog trakta, reumatske bolove i bolne ili obilne menstruacije. Biljka, ubrana za cvatnje, se koristi kao homeopatski lijek. Njegova uporaba posebno je naznačena u liječenju modrica.[3]

Vrste

  1. Bellis annua L.:
  2. Bellis azorica Hochst.
  3. Bellis bernardii Boiss. & Reut.
  4. Bellis caerulescens (Coss.) Coss. ex Ball
  5. Bellis cordifolia (Kunze) Willk.
  6. Bellis dubia Spreng.
  7. Bellis hyrcanica Woronow
  8. Bellis longifolia Boiss. & Heldr.
  9. Bellis microcephala Lange
  10. Bellis pappulosa Boiss. ex DC.
  11. Bellis perennis L.
  12. Bellis pusilla (N.Terracc.) Pignatti
  13. Bellis rotundifolia (Desf.) Boiss. & Reut.
  14. Bellis sylvestris Cirillo

Dodatna literatura

Grlić,Lj. samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.

Vanjske poveznice

https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Bellis+perennis

Izvori

  1. Catalogue of Life: 2012 Annual Checklist
  2. Roberto Chej, Piante medicinali, Milano, Arnoldo Mondadori Editore, 1982.
  3. https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Bellis+perennis