Armenski jezik
Armenski jezik {armenski Հայերէն (Hayeren), Հայերեն լեզու (Hayeren lezou); haieren, somkhuri, ermenice, ermeni dili, armjanski yazyk; ISO 639-3: hye} jezik Armenaca, član armenske skupine indoeuropske porodice jezika; sadržava mnogo elemenata posuđenih od susjednih jezika, osobito perzijskog, grčkog i sirijskog. Od ostalih indoeuropskih jezika razlikuje se ne samo osobitošću svojih oblika, nego i glasovnim sustavom, koji je preuzet od susjednih kavkaskih jezika. Staroarmenski i dalje živi samo kao jezik crkve i znanosti. Armenskim jezikom govori preko tri milijuna ljudi u Armeniji, a u cijelom svijetu preko 6.300.000[1].
Zajedno sa indoiranskim, baltoslavenskim, albanskim i tračkim jezicima pripada satemskoj skupini, a ima (SIL), mnogo narječja: istočnoarmensko, erevansko, tbiliško (tifliško), karabaško, šamaško, astrahansko , džulfsko, aguliško, khvoysko-salmstsko, urmijsko-maraghsko, artvinsko, karinsko, mussko (musch), vansko, tigranakertsko, kharberdsko, shabin-karahissarsko, trapezuntsko, hamshensko, malatijsko, cilicijsko, sirsko, arabkirsko, aknsko, sebastsko, evdokijsko, smirnsko, sjevernokomedijsko, carigradsko, rodostsko, krimsko, aškaričko[2]
Izvori
- ↑ Ethnologue (16th)
- ↑ Armenia (SIL). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. lipnja 2007.. http://www.christusrex.org/www1/pater/ethno/Arme.html Pristupljeno 11. listopada 2006.