Buzetski dijalekt
| Ovaj je članak dio niza o čakavskom narječju hrvatskoga jezika |
|---|
|
Osobine |
| Čakavski dijalekti
Sjeverozapadni dijalekti: Središnji dijalekti: Jugoistočni dijalekti: |
Buzetski, buzetsko-gornjomiranski ili gornjomiranski dijalekt se prostire u sjevernom dijelu Istre, oko Buzeta.[1]
Dijalekt predstavlja prijelaz čakavskoga narječja prema slovenskim dijalektima što mu daje prividne čakavsko kajkavske dijalektološke osobine. Zbog tih prijelaznih kajkavskih značajki koje zapravo predstavljaju prijelaznu crtu između čakavskih i slovenskih dijalekata neki slabije upućeni jezikoslovci mislili su da je on izdvojeni dio kajkavskoga narječja emigrirao sa prostora Gorskoga kotara, a u prošlosti ga je zabludom npr. Fran Ramovš smatrao rubnim slovenskim dijalektom.
Mada je njegova podloga nedvojbeno čakavska i ne može se izdvojiti iz čakavskoga narječja ipak postoje neke odlike koje ga individualiziraju od ostatka dijalekata čakavskoga narječja a to su u razvoju suglasnika:[2][3]
- ě > ẹ (zatvoreno e); (kao u kajkavskom);
- e, ę > otv. e;
- u > ü;
- slogotvorno l > u;
- ǫ > a.
Sustav naglasaka odstupa od općečakavskog, jer su npr. izgubljene razlike između kratkih i dugih naglašenih samoglasnika[4]. Izdvaja ga i to što se ovom dijalektu umjesto ča u osnovnom obliku upotrebljava kaj, ali se izvedenice ča i dalje upotrebljavju uz prijedloge (npr. zač, poč, neč).[1] Refleks jata je zatvoreno e (kao u kajkavskima) u naglašenim i y ("fućkajuće i") u nenaglašenim slogovima.
U podjeli čakavskog narječja na jugoistočne i sjeverozapadne govore, buzetski dijalekt pripada u sjeverozapadne.[4]
O buzetskom dijalektu je objavljena monografija Nataše Vivode Buzetski govori (Annales, Kopar 2005.).[5]
Dijalekt se može podijeliti na dva poddijalekta, manji južni (jugoistočni) koji pokazuje veće točke prijelaza prema sjevernočakavskim, i veći ostatak koji ih ne pokazuje toliko.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Dalibor Brozović, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, 2. sv. : Be – Da, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb, 2000., ISBN 953-6036-32-0 (2. sv.), ISBN 953-6036-29-0 (cjelina), članak »čakavsko narječje.«, URL: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13143 (Pristupljeno 7. listopada 2014.).
- ↑ Dalibor Brozović, Čakavsko narječje, u separatu: Dalibor Brozović, Pavle Ivić, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, s predgovorom Radoslava Katičića, Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1988., ISBN 86-7053-014-7, 119 str. + XI, (NSK)
- ↑ Dalibor Brozović, Čakavsko narječje., u članku: Dalibor Brozović, Pavle Ivić, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski., u enciklopediji: Jakov Sirotković, gl. ur., Enciklopedija Jugoslavije, 2. izd., 6. sv. : Jap – Kat, Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1990., ISBN 86-7053-024-4, (NSK), str. 48. – 94., cit. sa str. 78. – 83.
- ↑ 4,0 4,1 Sanja Zubčić: "Duljenje naglašenog vokala u sjeverozapadnim čakavskim govorima", Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 32 (2006), dostupno na internetu
(PDF)
- ↑ Buzet.hr - G. Čalić Šverko: "Govorna slika Buzeštine u malom" (o predstavljanju knjige Buzetski govori)
Datoteka:P linguistics.svg
Nedovršeni članak Buzetski dijalekt koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
