Anton Zimolo (liječnik)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 294210 od 4. studenoga 2021. u 16:51 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Anton Zimolo.

Anton Zimolo (Mostar, 1912. - 2. travnja 2011.), hrvatski liječnik i znanstvenik [1][2]

Životopis

Rodio se 1912. godine u Mostaru. 1936. godine stekao je naslov doktora medicine.[1] Još dok je studirao je na ljetnim odmorima marljivo volontirao u rodilištu u Pragu te u Propedueutičkoj klinici u Parizu, a istovremeno je sudjelovao u sastancima europskih studenata medicine.[3] Nakon stažiranja bio je vojni liječnik. Otišao u pokret otpora u Drugome svjetskom ratu.[1] 1943. god kao sudionik NOP-a obavlja dužnost liječnika i referenta saniteta brigade i potom divizije.[3] U NOB-u bio je šef odsjeka sanitetskog odjela Vrhovnog štaba[1] od proljeća 1944. - 1947. godine.[3] Poslije rata specijalizirao je patološku anatomiju.[1] u Zagrebu kod prof Saltykowa. Tijekom i poslije specijalizacije kao stipendist Svjetske zdravstvene organizacije boravio je u pato-anatomskim zavodima u Lausanni i Montrealu, potom u sklopu poslijediplomskog usavršavanja radio je u Opstetricijskom i ginekološkom zavodu u Londonu i histopatološkom laboratoriju kod oca moderne histokemije prof Pearsea.[3] 1951. godine postao je asistent na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, ustanovi u kojoj je proveo radni vijek i na kojoj je na mjestu naslovnog docenta od 1958., izvanrednog profesora od 1963., a za redovnog profesora izabran je 1969. godine. Bio je prvi prodekan 1966. - 1970, a dekan 1970.-1974. Kao dekan zalagao se za uvođenje i jačanje novih nastavnih disciplina, npr. kliničke farmakologije, medicinske informatike i dr, te za funkcionalno povezivanje većih znanstveno-nastavnih tematskih cjelina na fakultetu i u zdravstvu.[3]

Bio je predstojnik Zavoda za patologiju. Osnovao nove laboratorije i pogone u Zavodu po uzoru na svjetske zdravstvene centre, Odjel za medicinsku citologiju i citodijagnostiku. S prof. Huptmanom pokrenuo je poslijediplomski tečaj iz medicinske citologije i citodijagnostike. S Biološkim institutom Sveučilišta i Institutom Ruđer Bošković otvorio je u Zavodu Laboratorij za elektronsku mikroskopiju. Dao je urediti zavodsku knjižnicu i preurediti histopatološki laboratorij Zavoda. Osnovao je Zakladu prof. Sergija Saltykowa pri Zavodu.

Poduzetan u svom području zbog čega je patološka širom Hrvatske doživjela procvat. Poticao je kliničko-patološke konferencije. Bio je izvrstan nastavnik, znanstvenik i organizator. Organizirao je više domaćih i međunarodnih skupova i kongresa, između ostaloga organizirao je prvih deset Memorijalnih sastanaka prof Saltykowa.[1] Impresivan je popis organiziranih događaja: organizirao je pato-anatomsku službu u bolnicama i klinikama u Zagreb, te pomagao organiziranje brojnih odjela za patologiju širom Hrvatske, a posebno u Slavoniji. 1969. organizirao vrlo uspješan I. Kongres patologa u Zagrebu. Od 1952. aktivno radio je na reformi medicinske nastave: 1953. sudjelovao je na Prvoj svjetskoj konferenciji za medicinsku nastavu u Londonu, 1973. u Kopenhagenu djeluje kao član savjeta u Društvu za medicinsku nastavu u Europi. Zaslužan je za inicijativu u osnivanju komisije za stambene probleme članova Sveučilišta. U toj akciji Sveučilište je izgradilo više svojih velikih stambenih zgrada. Kao član Skupštine grada Zagreba surađivao je u pripremama Generalnog urbanističkog plana grada Zagreba koji je objavljen 1970.g.. [3]

Predsjednik Društva sveučilišnih nastavnika (1971.-1974.) i (1978.-1980.). Iz tog vremena važno je reći da je potakao osnivanje i rad tečajeva za pedagogiju za asistente, te rad skupine govorništva za asistente i studente, a sudjelovao je u radu više Odbora za zdravstvo, obrazovanje i znanost. [3]

Sudionik je osnivačkog sastanka 1964. g. u Salzburgu i član Europskog društva za patologiju. Predsjednik Udruženja patologa, počasni član Društva za patologiju i sudsku medicinu, počasni je član Hrvatskog liječničkog zbora i Liječničke komore. Član Vijeća Europskog društva za patologiju, počasni član društva za patologiju Poljske i Društva za patologiju Njemačke (DDR), a bio je član Vijeća uredništva časopisa Pathologia Europea i Excerpta medica. Član Akademije Medicinskih znanosti Hrvatske od 1972.g.. [3]

Djela

Objavio je preko 150 vrijednih znanstvenih radova, više udžbenika i brošura[1] iz infektologijske, kardiovaskularne, ginekološke i perinatološke patologije, a mnoštvo mu je radova epidemiološki usmjeren na osnovi patomorfološke dijagnostike i rane detekcije malignih neoplazmi, osobito karcinoma želuca i karcinoma cerviksa. [3]

Nagrade i priznanja

Dobitnik niza domaćih i inozemnih priznanja i nagrada, te ratnih i mirnodopskih odlikovanja.[1] Predsjednik Svjetske organizacije za medicinsku nastavu dodijelio mu je pismeno visoko priznanje za zalaganje u usavršavanju medicinske nastave i Europi.[3]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Medicinski fakultet u Zagrebu Milan Taradi: Prof. dr. sc. Anton Zimolo, in memoriam (pristupljeno 24. travnja 2019.)
  2. Večernji list Sjećanja (pristupljeno 24. travnja 2019.)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 3,8 3,9 Društvo sveučilišnih nastavnika Zagreb Dosadašnji predsjednici Društva (pristupljeno 24. travnja 2019.)