Obična jela

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 28670 od 10. kolovoza 2021. u 10:19 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Obična jela
Stablo jele s planine Orjen
Stablo jele s planine Orjen
Status zaštite
Status iucn3.1 LC hr.svg

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Pinophyta
Razred: Pinopsida
Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Rod: Abies
Vrsta: A. alba
Dvojno ime
Abies alba
Mill., 1768.
Abies alba
Illustration Abies alba0 clean.jpg
Jela car, najveće stablo jele na Velebitu i u Europi.

Obična jela (bijela jela, vita jela, borika prava, lat. Abies alba Mill.), crnogorična vrsta drveća umjerenih predjela sjeverne polutke, treća najrasprostranjenija šumska vrsta drveća u Hrvatskoj, poslije bukve i hrasta lužnjaka. Jela je zastupljena s 50% u crnogoričnim šumama Hrvatske.

Rasprostranjenost

Jela je prirodno rasprostranjena u planinskim predjelima Srednje, Južne i dijela Zapadne Europe. To se odnosi na običnu jelu (Abies alba), koja je jedina autohtona jela u Hrvatskoj, a razne druge vrste jela, kojih ukupno ima četrdeset, rastu u umjerenom području Europe, Azije i Sjeverne Amerike.

U Gorskom kotaru, jela ima izuzetno povoljne uvjete te postiže veliku kvalitetu.

Izgled

Naraste do 40 m (u prašumama do 60 m), postiže debljinu veću od 1,5 m prsnog promjera. Deblo je valjkasto.

Krošnja je u početku čunjasta, a u starosti može biti pri vrhu zaravnjena, kao odsječena.

Pupovi su jajoliki, smeđi, bez smole. Iglice su do 3 cm duge, do 2,5 mm široke, odozdo imaju 2 bijele pruge puči; na postranim izbojcima i zasjenjenim granama, raščešljane su i ušiljena vrha.

Iglice (četine) su plosnate, na licu tamnozelene, sjajne, a na naličju sa 2 paralelne bijele pruge stoma. Duge su do 30 mm, široke do 3 mm, većinom su češljasto raspoređene, na vrhu izrubljene, a rijetko zaobljene i ušiljene. Pri osnovi su sužene, te prelaze u okruglasti završetak koji su vezane za grančicu. Ostaju na granama do 8 i više godina, a dosta se dugo zadrže i na odsječenim stablima.

Grane su u pršljenovima i ne vise. Muški se cvatovi nalaze u pazušcu najgornjih iglica, a ženski na vrhu izbojka. Češeri su uspravni, valjkasti, do 15 cm dugi i 3-5 cm debeli, smeđi, dozrijevaju iste godine, raspadaju se ostavljajući samo češerno vreteno. Pokrovne ljuske su uske, kožaste, raznih dužina. Plodne ljuske su široko zaobljene. Na njima su po 2 sjemenke.

Sjeme je trokutasto, s obiljem smolnih mjehurića; krilce ga ovija s jedne, a obuhvaća s druge strane. Klije s 4-8, većinom 5-6 zvjezdasto raspoređenih, linealnih i tamnozelenih supaka. Sjeme ima embrij i endosperm.

U 100 kg češera ima 10-16 kg sjemenaka s krilcima. Jedan češer ima 260-290 sjemenaka. U prirodi sjemenke jele obično iskliju idućeg proljeća, nakon otpadanja. Klijanje je sporo i nadzemno. Rijetko isklije više od 50 % sjemenaka. Počinje plodonositi oko 25-30 godine. Dobar urod je svake 2-3 godine.

Ekološka svojstva

Područja jelovih šuma u Hrvatskoj, imaju srednju godišnju temperaturu zraka od 5 do 8 °C. Vrlo je osjetljiva na zimske studeni i mraz. Zahtijeva visoku zračnu vlagu. Dobro podnosi snijeg, tuču, inje, rosu i maglu. Od svih naših važnijih vrsta drveća, jela podnosi najviše zasjene. Stablo u zasjeni, čeka svjetlost godinama i jako sporo raste, pa se dogodi da stablo od 100 godina u zasjeni, bude niže od stabla koje ima 50 godina, a raste na svjetlu. Uspijeva na raznim tlima.

Ima tipičnu žilu srčanicu, koja naraste prosječno 1 m u dubinu. Korijen je jelovih stabala koja rastu zajedno, srašten,zajednički izmijenjuju vodu, minerale i asimilate.

Osjetljiva je na štetne plinove, te se ne sadi uz industrijska postrojenja. Ugrožena je zbog djelovanja kiselih kiša.

Hrvatski nazivi

  • bijela jela, Domac, R., 1994,
  • borika prava, Šugar, I., 1997
  • borika, Šulek, B., 1879,
  • cmrek, Šulek, B., 1879,
  • cmrok, Šulek, B., 1879,
  • hojka, Šulek, B., 1879,
  • jalva, Šulek, B., 1879,
  • jela, Šugar, I., 1997,
  • jelić, Šulek, B., 1879,
  • jelika, Šulek, B., 1879,
  • jelka, Šulek, B., 1879,
  • jelovina, Šulek, B., 1879,
  • jelva, Šulek, B., 1879,
  • obična jela, Šugar, I., 1997,
  • pruca, Šulek, B., 1879,
  • smrok, Šulek, B., 1879,
  • vita jela, Šugar, I., 1997,
  • vitka jela, Horvatić, S., 1954
Izvori za hrvatske nazive[1]

Poveznice

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Abies alba
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Abies alba
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Jeli

Izvori