Ključ na Sani
{{#invoke:Category handler|main|draft={{SAFESUBST:#invoke:Unsubst||$B=
{{#invoke:Category handler|main}}
}}}}
Ključka tvrđava smještena je na uzduženoj kosi na visokim stijenama koje dominiraju nad dolinom rijeke Sane i ključkom okolinom. Ranije je tu bio položaj omanjeg antičkog (rimskog) utvrđenja. <ref name="Bojanovski">"BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988.. https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba Pristupljeno 22. travnja 2019. </ref>
Kompleks tvrđave sastoji se od tri dijela spojena zidinama: Grad sa podgrađem, Tabor i Ljubica (Lubica). Najstarije jezgro je Grad s podgrađem, koji je sa prilazne sjeverne strane zaštićen visokim bedemom. Tabori su po današnjem izgledu dograđeni u Osmanlijsko doba. Ljubica je isturena kula koja je podignuta kao bočna zaštita jezgra tvrđave (tj. grada).<ref> Tihomir Glavaš, Ključ, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988., 147.</ref><ref name="Kreševljaković">"Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI". Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7.-45.. http://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1953/1-1953.pdf Pristupljeno 24. travnja 2019. </ref>
Ključka tvrđava je središte župe Banica. Tvrđava je kontrolirala promet dolinom Sane koja je povezivala Pounje sa dolinama Plive i Vrbasa. Prvi spomen tvrđave vezan je za njegove vlasnike Hrvatiniće 1322. godine. Tvrđava je pripadala Vukoslavu Hrvatiniću pa njegovom sinu Vlatku Vukoslaviću. Vlatko je 1364. tvrđavu ustupio ugarskom vladaru Ludoviku Anžujskom u zamjenu za posjede u Ugarskoj. Poslije smrti Ludovika 1382., Ključ je ponovo u vlasti Hrvatinića, tada Hrvoja Vukčića Hrvatinića, glavnog predstavnika tog roda. Poslije je Ključ pripao unucima Hrvojevog brata župana Dragiše Vukčića.<ref>Jelena Mrgić, Ključna riječ o Sani, Leksikon gradova i trgova srednjovjekovnih srpskih zemalja - prema pisanim izvorima, Zavod za udžbenike, Beograd 2010., 128.-129.</ref>
Ključ je tvrđava u kojoj je bio prije zarobljavanja smješten posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević 1463. godine. <ref>Konstantin Mihajlović, Janićeva sjećanja ili Turske kronike, (prijevod i predgovor Đorđe Živanović) Spomenik Srpske akademije nauka 107, Beograd 1959. Drugo izdanje 1986., 49.-52.</ref> Slika Ključa očuvana je na graviri u putopisu Benedikta Kuripešića iz 1530. godine.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je Graditeljsku cjelinu - Stari grad Ključ u Ključu nacionalnim spomenikom BiH 12. svibnja 2003. godine. <ref name="Spomenik">"Stari grad Ključ u Ključu". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_hrv/KLJUC%20HR%20kompl.pdf Pristupljeno 9. 2. 2017 </ref>
Literatura
- Tihomir Glavaš, Ključ, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988, 147.
- Jelena Mrgić, Ključna riječ o Sani, Leksikon gradova i trgova srednjovjekovnih srpskih zemalja - prema pisanim izvorima - , Zavod za udžbenike, Beograd 2010, str. 128-129.
- Stari grad Ključ, graditeljska cjelina, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, [1]
- Marko Vego, Naselja srednjovjekovne bosanske države. Svjetlost, Sarajevo 1957., 105
- Ivo Bojanovski, Ključ na Sani, Ključ – srednjovjekovni grad. Arheološki pregled 15, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd 1973, 100 –105.
- Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo, Veselin Masleša, 1978. 1982 Ivo, Bojanovski, Ključ na Sani, Ključ – srednjovjekovni grad. Arheološki pregled 23, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd, 1982, 140–142.
- Stari grad Ključ, [2]
- Ključ nekad, [3]