Aleksandar Oršić (Zagreb, 29. travnja 1946.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik i novinar [1]
Životopis
Rodio se je u Zagrebu. U rodnom je gradu završio pučku školu i klasičnu gimnaziju. Na studij je otišao u Austriju u Graz. Od sječe Hrvatske u Karađorđevu prosinca 1971. nije više došao u Hrvatsku zbog političkih razloga. Redovito je počeo pisati sredinom 70-ih godina. Diplomirao je 1977. godine i sve se više posvetio pisanju. Nedugo potom počeose profesionalno baviti novinarstvom na njemačkogovornom području. Prvo je radio u Neue Zeitu i Kleine Zeitungu, a od 1985. je vanjskopolitički urednik bečkog tjednika Die Furche. I u katoličkoj novinskoj agenciji iz Beča Kathpress je vanjskopolitički urednik, od 1988. do 1989. godine. U vjerskom je novinarstvu i poslije toga. Uređivao je vjerski tjednik Rubertusblatt od 1989. do 1991. godine. Stalni je dopisnik Kleine Zeitunga iz Zagreba od kolovoza 1991. godine. Obilazio je ratišta po Hrvatskoj i izvješćivao s njih. To je radio sve domeđunarodnog priznanja Hrvatske 15. siječnja 1992. godine. Iste je godine za to dobio prvu nagradu za novinarstvo Radne zajednice Alpe-Jadran. Novinske priloge objavio je na njemačkom. Od 1977. godine svoje je pripovijetke objavio u više časopisa. U Hrvatskoj je na hrvatskom objavio u Maruliću i dr.[1]
Djela
Objavio je djela:[1]
Nagrade i priznanja
- 1. nagrada za novinarstvo Radne zajednice Alpe-Jadran za 1991.
- Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca. [1]