Aktinidija ili kivi, je voće nekoliko vrsta biljaka iz roda Actinidia porijeklom iz južne Azije, a u Kini je više od 2000 godina poznat kao ljekovito. Najviše se uzgjaju sorte dobivene selekcijom vrsta Actinidia chinensis i Actinidia deliciosa, no u određenoj mjeri se uzgajaju i sorte nastale selekcijom Actinidia arguta, Actinidia polygama, te Actinidia kolomikta. Danas se najviše uzgaja na Novom Zelandu koji je i najveći svjetski proizvođač. Stablo nazivamo kivikom.[1]
Kivi se po uzgoju i sadnji može usporediti s vinovom lozom. Višegodišnja je dvospolna, listopadna biljka sa listovima u obliku srca. Plod je okrugao, sa dlačicama, zelene unutrašnjosti sa crnim žilicama i sitnim košticama. Postoje i vrste bez dlačica, znatno manjih plodova, isti se mogu jesti i bez uklanjanja kože. Ugodnog je kiselkastog ili slatkog okusa.
Hranjiva vrijednost
Kivi sadrži najviše C-vitamina od svih poznatih vrsta voća. U 100 g ploda ima oko 300 mg C-vitamina, što je gotovo 30% od sadržaja. Također sadrži oko 180 mg vitamina A, vitamina B1 i B2. Sadrži gotovo 10% šećera, te kalcija, željeza, magnezija, te fosfora. Od kivija se prave gotovo sve vrste pripravaka, od vina, kolača, jogurta, sladoleda, sokovi i ostali pripravci.
Kivi posjeduje idealnu ravnotežu između minimalnog broja kalorija i maksimalnog ljekovitog učinka na organizam. Konzumiranjem kivija organizam se opskrbljuje velikim količinama vitamina C što može reducirati rizik od pojave bolesti srčanog i krvožilnog sustava, moždanog udara ili raka. Može pripomoći i zacjeljivanju rana, održavanju zdravlja kostiju, apsorpciji željeza i zdravlju zubi i desni.[2]
Uzgoj
Na uspješan uzgoj kivija utječu: toplina, vlaga, tlo i vjetar. Kivi je jednospolna biljka, te se za uzgoj mora sa ženskim sadnicama posaditi i muške. Na 5 ženskih, sadi se 1 muška stabljika. Sadi se u podneblju sa mnogo vlage i topline. Ipak, može u fazi mirovanja podnijeti i –20 stupnjeva C. Najveći problem su proljetni mrazovi kad počne faza vegetacije. Tada i najmanji mraz može uništiti cjelogodišnji rod. Visoke temperature ljeti bez vlage isto uništava urod. Kivi se sadi u duboka drenažna tla koja lako primaju korijenje. Tlo treba imati relativno malu količinu vapna.
Najveći svjetski proizvođači kivija su Kina, Italija, Čile i Novi Zeland gdje se uzgaja od 70tih, slijede Francuska, Grčka, Japan, Iran, SAD, Kanada i Kambodža, te kod nas u primorskom području, gdje se pokazao rentabilnom kulturom, s oko 20 t/ha.[3]
Varijacije
Na tržištu postoji više vrsta kivija, tako postoje Abbott, Monty, Bruno, Alison, Hayward od ženskih sorti, te Matua, Tumori, KlonM1 i KlonM2 od muških sadnica. Neprestano se razvijaju nove vrste, poput Jin Tao.[4] Sve je traženija mini kivika.[5]
Izvori
- ↑ Sadnja kivike, Fragaria
- ↑ http://www.coolinarika.com/namirnica/kivi/ Preuzeto 25. ožujka 2013.
- ↑ "Kivi". Agroklub.com. http://sortna-lista/voce/kivi-10/ Pristupljeno 3. svibanj 2021.
- ↑ Jin Tao - nova sorta kivike, Gospodarski list, 15. srpnja 2007.
- ↑ Mini kivika sve traženija, Gospodarski list, 20. prosinca 2010.
Vanjske poveznice
- Uzgoj kivike, Gospodarski list, 15. travnja 2009.
- Tehnike uzgoja i podrezivanja